Riječ nakladnika o prijevodu 'Izabranih pjesama' Marine Cvjetajeve
Poštovani,
budući da je naše izdanje prijevoda pjesama Marine Cvjetajeve izazvalo dosta komentara, molim Vas da objavite ovu "riječ nakladnika". Nije mi namjera polemizirati s kritikom, što načelno smatram neumjesnim, ali mi se čini primjerenim da se nakladnik u ovom slučaju nekako očituje.
Srdačan pozdrav
Sanja Lovrenčić
**
Prevođenje poezije osjetljiv je i težak posao, koji gotovo nikada ne daje posve zadovoljavajuće rezultate. Vjerojatno zato i postoji riječ "prepjev", koja uključuje nešto veću slobodu i prostor dijaloga između autora i prevodioca. A zbog te slobode i dijaloga u nakladničkom svijetu uglavnom nije uobičajeno tražiti redakture pa ni recenzije prijevoda poezije prije objavljivanja; kad nakladnik prihvaća nekog prevodioca, to čini na temelju prevodiočevog ugleda i opusa.
Prevodilački je opus gospodina Ludwiga Bauera - koji je diplomirao slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu - velik te sadrži i nagrađivana djela, upravo u području poezije. Za antologiju "Crna violina" dobio je 2010. uglednu slovačku Hviezdoslavovu nagradu. Stoga mislim da nije čudno što smo se odlučili za tog prevodioca i pouzdali se u njega.
Nije mi namjera polemizirati s gospođom Melitom Jurkotom - jer ne znam ruski. Eventualni odgovor prepuštam prevodiocu. No makar bila u potpunosti u pravu, ipak mi se čini nekako nevjerojatnim da u cijeloj knjizi nema nijedne jedine dobre stranice ni primjera uspješne invencije. Pa čak i ako je tako, jezik gospođe Jurkote smatram pomalo neprimjerenim - pozivati na "malu lomaču" u današnje vrijeme, u najmanju ruku, ne zvuči pristojno. Pogotovo ako se uzme u obzir da je ovo ipak jedina knjiga prijevoda pjesama Marine Cvjetajeve u Hrvatskoj pa, kad se sve skupa zbroji, čini mi se da takva situacija manje služi na čast našim rusistima nego nakladi Mala zvona i njenom možda neuspjelom pokušaju.
Gospođa Jurkota spominje - na temelju razgovora sa mnom - kako je saznala da već spremamo novo, ispravljeno izdanje. No, koliko god sam bila iznenađena i zbunjena njezinim telefonskim pozivom, sigurna sam da to nije ono što sam joj rekla. Predložila sam gospođi Jurkoti da napravi redakturu cijele knjige, da vidimo što prevodilac ima reći pa pokušamo ispraviti pogreške; zatim sam joj poslala knjigu, jer dotad nije imala uvid u cijeli tekst, a ona meni nije najavila svoju plamenu kritiku. Možda je moj prijedlog bio "besmislen" - kao što je po mišljenju gospođe Jurkote i cijela ova "knjižica" - i možda su pogreške prevelike da bi ih se moglo ispraviti.
U svakom slučaju, ja ih kao urednica biblioteke Mala zvona do tog razgovora nisam bila svjesna. Kako sad stvari stoje, drugo izdanje nećemo raditi; no čini mi se da će ova "knjižica", potakne li nekog drugog da u ne predalekoj budućnosti napravi nešto kompetentnije i bolje, ispuniti neku svrhu.
I još kratka opaska u vezi s imenom: oblik "Cvjetajeva" nalazi se kao jedan od alternativnih oblika pisanja tog imena u nekoliko hrvatskih pravopisa. Temelji se na pravilu prenošenja ruskih riječi u hrvatski onako kako se izgovaraju.
za Mala zvona
Sanja Lovrenčić