Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Razgovor • Piše: Ana Ðokić • 24.02.2010.

Tomislav Torjanac : Ljudi poput Antuntuna čine ovaj svijet zanimljivim

Tomislav Torjanac pripada mlađoj generaciji hrvatskih ilustratora i grafičkih dizajnera. Nakon proboja na svjetsku ilustratorsku scenu, Tomislav Torjanac postaje sve priznatiji i na „domaćem terenu". U zadnjih godinu dana, ovaj je vrsni likovni umjetnik za svoj rad  dobio čak tri hrvatske  nagrade.  KIKLOPA za najbolju slikovnicu,  LICE KNJIGE  za najbolju ilustraciju naslovnice, te  nagradu za najbolje ilustriranu knjigu u 2009. godini  GRIGOR VITEZ, koja je i povod našem razgovoru.

O radovima Tomislava Torjanca saznajte više na: www.torjanac.com


Ana Ðokić: Široka čitateljska publika obično ne pamti  imena (a često ni djela) ilustratora. Oni su, što se medijske pažnje tiče, prilično nevidljiva bića. Međutim, prije nekoliko godina, upravo je Vaše ime odjeknulo u javnosti  kada je u svim medijima objavljena vijest kako ste, u žestokoj konkurenciji između stotina svjetski priznatih ilustratora, upravo Vi izabrani ilustrirati roman "Pijev život" Yanna Martela (knjigu  koja je osvojila nagradu Man booker). Koliko se u tom trenutku promijenio Vaš profesionalni život?

Tomislav Torjanac: Slažem se. U neku je ruku uobičajeno da ilustrator radi u opskurnosti svoga ateliera, studija ili kako god već naziva svoj radni prostor, bez veće povratne informacije od strane medija ili publike. Međutim, u mom je slučaju "Pijev život" postavio stvari na novu razinu: naime, u vrijeme kad sam počeo raditi na ilustriranom izdanju, redovno izdanje romana do tada se već bilo prodalo u više od 5 milijuna primjeraka i bilo je prevedeno na 40-tak jezika. Drugim riječima, za mene je rad na ilustracijama značio popriličan izazov već i prije nego što je počeo, jer roman je imao ogromno međunarodno literarno sljedbeništvo.

Tomu je dodatno pridonijela činjenica da su ga mnogi etiketirali kao najkontroverznijeg dobitnika nagrade Booker, čiji osnovni zaplet (priča o dječaku koji provede 227 dana u čamcu za spašavanje u društvu bengalskog tigra) zvuči kao sinopsis knjige za djecu. Međutim, riječ je dubokoj, promišljenoj i vrlo slojevitoj priči o prirodi stvarnosti i nama kao njenim tvorcima.

Natječaj za pronalaženje ilustratora i, potom, sam izlazak ilustriranoga izdanja bili su iznimno medijski popraćeni od strane vodećih britanskih, australskih i kanadskih tiskovina, a američki je nakladnik za Yanna Martela i mene organizirao promotivnu turneju po 14 gradova SAD-a. Sve u svemu, jedno vrijedno i nezaboravno iskustvo za dotad "prilično nevidljivo biće", kao što ste to primjereno sročili.  Epilog mog dijela priče o Piju jest da je ilustrirano izdanje "Pijevog života" s 40 ilustracija u boji dosad objavljeno u 10 zemalja.

Kako gledate na tu našu boljku da uvijek priznamo svoje ljude tek kada ih prizna netko vani?

Istina, "Pijev život" za mene je bio "medijska raketa", no prije toga sam, između ostaloga, za Mozaik knjiga ilustrirao "Mačka i vraga", slikovnicu kojom sam i danas iznimno zadovoljan i na kojoj mi je dana potpuna umjetnička sloboda, tako da ne bi bilo točno reći da nisam bio priznat kod nas. Možda u znatno manjoj mjeri nego vani, no treba imati na umu da je ilustrirani "Pijev život" bio i ostao golem, originalni projekt, plod genijalnog uma Jamieja Bynga iz Canongate Books, tako da usporedba s tako nečim možda i nije baš primjerena.

Jeste li, nakon romana
"Pijev život"  ilustrirali i druge romane u inozemstvu?

Ilustrirao sam nešto naslovnica i izradio poneku ilustraciju unutar knjige, no nisam ilustrirao druge romane u cijelosti. Na žalost, ilustrirana knjiga za odrasle još uvijek nije na zadovoljavajućoj razini, no pozitivni pomaci ipak postoje (npr. ilustrirani "Gonič zmajeva").

Je li odabir studija na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, smjer grafički dizajn, bila Vaša primarna želja? Zašto niste odabrali Likovnu akademiju?

U vrijeme kad sam upisivao taj fakultet - da. Knjiga mi je oduvijek bila zanimljiva, i s literarne i umjetničke strane. Isto vrijedi i za proces njezina nastajanja, a upravo to sam naučio na fakultetu. Crtanjem i slikanjem bavio sam se odmalena, no odrastajući u maloj sredini, ilustraciju nisam vidio kao nešto čime bih se mogao baviti i od toga živjeti. Zahvaljujući brdu knjiga i Internetu, nakon fakulteta sam znatno proširio vidike i odlučio krenuti put ilustracije.

Na prvi pogled otegotna činjenica da sam samouk kad je u pitanju slikanje i ilustriranje, najvjerojatnije mi ide u prilog, budući da sam htio - ne htio morao dosta eksperimentirati da bih došao do tehnike koja mi najviše odgovara, što je dovelo do niza "sretnih nesreća", tj. rezultata do kojih ne bih došao uobičajenim putem. Uz to, poznavanje knjige kao proizvoda, sa svim svojim prednostima i ograničenjima, definitivno mi pomaže pri njenom ilustriranju i grafičkom oblikovanju.

Kako, kao likovni umjetnik koji se profesionalno bavi i grafičkim dizajnom, doživljavate knjige koje Vi ilustrirate ali ih grafički oblikuje netko drugi?

To najčešće nije slučaj, budući da knjige koje ilustriram također i grafički oblikujem. No, postoje i izuzeci, kao što je, primjerice, prvo britansko izdanje ilustriranog "Pijevog života", čije je oblikovanje bilo u vrlo sigurnim rukama dizajnera iz grafičkog studija Pentagram. Nemam ništa protiv suradnje s grafičkim dizajnerima koji vole svoj posao - štoviše, ideja mi zvuči vrlo zanimljivo i rado bih to probao.

Koliko je bitno grafičko oblikovanje jedne slikovnice ili ilustrirane knjige? Koliko, recimo, prijelom teksta, može pomoći a koliko odmoći vizualnom dojmu same ilustracije? Drugim riječima, može li loš grafički dizajn upropastiti ilustraciju, ili kvalitetna ilustracija ostaje kvalitetna bez obzira na sve grafičke intervencije?

Dobra ilustracija udružena s lošim dizajnom otprilike odgovara situaciji kad lijepu sliku objesite u ružan, neadekvatan ili loše osvijetljen prostor. Pritom slika sama po sebi najvjerojatnije neće biti upropaštena, no bit će očito da tu nešto nije u redu. Mislim da je grafičko oblikovanje vrlo bitno za ukupni izgled slikovnice. Nažalost, nerijetko mu se ne posvećuje dovoljno pažnje pa kao rezultat imate mjesece rada na tekstu i ilustracijama "začinjene" jednosatnim radom na prijelomu i dizajnu.

Prošle godine, uz nagradu KIKLOP u kategoriji najbolje slikovnice, za knjigu "Djevojčica i div" Neli Kodrič Filipić, dobili ste i nagradu LICE KNJIGE za najbolju ilustraciju naslovnice iste slikovnice. Koliko je bitna ilustracija na naslovnici, i razlikuje li se rad na naslovnoj ilustraciji od rada na ilustracijama koje se nalaze u "unutrašnjosti" knjige?

Mislim da bi naslovnica trebala biti vizualni "komprimat" sadržaja knjige i meni je vrlo, vrlo bitna. Kad radim na naslovnici, volim pročitati knjigu u cijelosti da bih iz prve ruke dobio najpotpuniju informaciju o djelu koje ilustriram. Možda će zvučati površno, no dobar dio knjiga na mojoj polici kupio sam jer mi se jako dopala naslovnica, a nakon što sam ih pročitao, isto sam mogao reći i za njihov sadržaj.

Možda je samo slučajnost, no možda je i određeno prepoznavanje, tj. kolegijalno povjerenje u ilustratora i/ili dizajnera da je predano i profesionalno napravio svoj posao i primjereno predstavio sadržaj knjige. Loša ili jednostavno neprimjerena naslovnica kvari mi užitak čitanja, "servirajući" mi vizuale kojih mi se je poslije teško riješiti jer su stalno tamo, na koricama knjige. U takvim slučajevima posežem za Internetom i kupnjom drugog ili ranijeg izdanja knjige, s naslovnicom koja mi se dopada.

Što se tiče ilustracija unutar same knjige, mislim da je primarno da svojim pojavljivanjem dodaju doživljaju čitanja, a ne da oduzimaju od njega.

Budući da Vi radite i za domaće i za inozemne nakladnike, postoji li neka suštinska razlika u odnosu prema ilustriranoj knjizi u svijetu i kod nas  (osim, pretpostavljam, razlike u visini honorara)?

Moram priznati da, s izuzetkom honorara, dosad nisam primijetio neke suštinske razlike. Sreća, nesreća ili nešto treće? Vrijeme će pokazati.

I "Pijev život" i slikovnice "Mačak i vrag", "Djevojčica i div", a sada i "Kako živi Antuntun" objavila je nakladnička kuća Mozaik knjiga. Čini se da ste zadovoljni i Vi njima i oni Vama. Kako je došlo do suradnje s Mozaik knjigom?

Do suradnje s Mozaikom knjiga došlo je nakon što je urednik Zoran Maljković zapazio moje radove na izložbi ilustracija u sklopu Interlibera, prije otprilike 5 godina. Nedugo potom javio mi se mailom, poslao tekst "Mačak i vrag" Jamesa Joycea i pitao želim li ga ilustrirati. U prvi mah mi je bilo čudno spominjanje Joycea u kontekstu slikovnice, budući da mnogi odrasli muku muče s interpretacijom njegovih djela, no onda sam shvatio da je zapravo riječ o pismu koje je James Joyce poslao svome unuku Stephenu 1936. godine.

U pismu, Joyce na sebi svojstven i duhovit način prepričava staru bajku o mačku, vragu i mostu, što je bilo sasvim u skladu s mojim senzibilitetom. Premda sam prije "Mačka i vraga" ilustrirao nekoliko knjiga i slikovnica, tu slikovnicu često spominjem kao svoju prvu, budući da je u njoj moj likovni stil razvijen i prepoznatljiv.

Sve u svemu, zadovoljan sam suradnjom s Mozaikom, naročito s urednikom Zoranom Maljkovićem i voditeljicom tehničke redakcije Marijom Morić, čiji su mi savjeti vrlo dragocjeni.

Imali ste sreću i dobivali klasike za ilustriranje, od sjajnog teksta "Mačak i vrag" Jamesa Joycea, do antologijske pjesme "Kako živi Antuntun" Grigora Viteza, knjige  za koju ste upravo dobili nagradu  GRIGOR VITEZ za najbolje ilustriranu knjigu u 2009. godini. Lijepo je dobiti VITEZA za Viteza, zar ne?

O, da. Općenito, mislim da spominjanja Antuntuna nikad previše. Vitezova pjesma ima izvanrednu pedagošku vrijednost, jer pridonosi boljem razumijevanju i prihvaćanju ljudskih različitosti te promovira međusobnu toleranciju od najranije životne dobi. Jer Antuntun nije glup - on je samo drukčiji i radi stvari na svoj način, ali ni na čiju štetu. Možda je u tome ponekad šeprtljav, no u svemu na kraju uspije: zašije jaje, kvočka mu izleže novce, odvesla kroz žito...

Ljudi poput Antuntuna čine ovaj svijet zanimljivim. Kad bismo svi sve radili na isti način, ovaj svijet bio bi jako dosadno mjesto. Svaki napredak u znanosti, kulturi, sportu, itd. dogodio se jer je negdje neki Antuntun napravio nešto na svoj način.

Kao što rekoh, spominjanja Antuntuna nikad previše...

Važno je napomenuti da Vi potpisujete i likovno i grafičko oblikovanje nagrađene slikovnice. Kako je tekao i koliko je trajao rad na knjizi?

Rad na knjizi trajao je otprilike 3 i pol mjeseca. Ilustracije su prvotno nastale na slikarskom štafelaju, naslikane uljenim bojama na drvenim podlogama dosta velikog formata (za ilustracije, barem). Potom sam ih fotografirao, unio u računalo i digitalno doradio, dodajući poneki detalj, korigirajući boje, itd. Budući da uljenim bojama treba dugo da se osuše, digitalni dio mog stvaralačkog procesa znatno ubrzava stvar i pomaže mi da poštujem rokove. Drugim riječima, rado bih ilustracije dovršio u ulju, no to bi previše dugo trajalo.

Nakon toga sam ručno upisao tekst i u programu za prijelom ga postavio na ilustracije. Završna faza bila je grafičko oblikovanje slikovnice: izrada naslova, postavljanje elemenata naslovnice, itd.

Budući da osobno poznajem velik broj suvremenih hrvatskih ilustratora srednje i mlađe generacije, često primjećujem kako mnogi ilustrirani  likovi sliče svojim autorima. Ima li nešto od Vas u "liku i djelu"  Vašeg Antuntuna?

Ima, i to dosta. Od hozntregera koji ništa ne drže (ideja koja me je oduvijek neizmjerno zabavljala), preko poza i gesta do, primjerice, scene u kojoj Antuntun zašiva jaje, gdje je u pozadini zid pun fotografija i postera. Jedan dio tih sitnih, zidnih referenca bit će jasan određenom dijelu publike, no nekoliko će njih ostati "misterij" iz jednostavnog razloga jer je previše osobna. Na primjer, nasmiješeni gospodin sa šeširom je, glavom i naočalama, već spomenuti urednik Zoran Maljković, koji mi je predložio ilustriranje Antuntuna.

Uvođenjem takvih elemenata sam, osim izražavanja umjetničke slobode, nastojao dodatno angažirati roditelje da djetetu izmaštaju objašnjenje o - recimo -spomenutom gospodinu sa šeširom.

Inače, moj put do ilustratorstva bio je takav da sam mnogo toga napravio na svoj način, tako da su mi principi antuntunizma vrlo dobro poznati.

Jeste li vidjeli ilustracije Svjetlana Junakovića za istoimenu slikovnicu  koju je svojevremeno objavio Profil?

Vidio sam naslovnicu negdje na Internetu, prije dosta vremena, te nedavno jednu ilustraciju na plakatu koji najavljuje predstavu u dječjem kazalištu.

Koliko je Vama, kao ilustratoru, važan tekst koji ilustrirate?

Tekst mi je jako važan, s obzirom na to da kao rezultat ne vidim seriju vlastitih slika nego knjigu kao spregu riječi i ilustracija koje se međusobno nadopunjuju i, što je vrlo bitno, ne natječu se za čitateljevu pozornost.

Dobijete li ponekad želju promijeniti nešto u tekstu koji ste dobili na ilustriranje?

Da, premda vrlo rijetko i ne mnogo. Konkretno, u jednom sam slučaju kontaktirao urednika s prijedlogom da se neznatno izmijeni tekst jedne rečenice, što bi rezultiralo znatno snažnijom ilustracijom. Urednik se složio sa mnom i prijedlog je proslijedio autoru, koji je također dao zeleno svjetlo za zahvat.

Inače, svi mi imamo svoje preference u smislu onoga što želimo vidjeti ili prikazati, a osim toga, pojedinim ilustratorima bolje leže neke stvari (npr. karikirani likovi, kao meni), drugima neke druge, itd. Ponekad se tim porivima moramo othrvati, no ponekad ih je dobro iskoristiti. U kontekstu izmjena, mislim da bi bilo idealno kad bi pri nastajanju slikovnica - pritom mislim i na tekst i na ilustracije - postojala izravna, dvosmjerna komunikacija između pisca i ilustratora.

Naravno, sve ovo vrijedi za knjige u nastajanju, a ne za već postojeća literarna djela.

Jeste li ikada odbili ilustrirati tekst koji Vam se nije dopao?

Jesam, no ne nužno zato što mi se tekst nije dopao. Znao sam dobiti izvrsne tekstove čija je kvaliteta bila neupitna, no procijenio sam da udruživanje s mojim ilustracijama ne bi funkcioniralo. Neke stvari jednostavno ne idu jedna uz drugu, ma kako kvalitetne bile zasebno, i mislim da je fer prema klijentu, ali i prema samome sebi, izraziti to. U protivnom, rezultat će biti daleko od zadovoljavajućeg za obje strane. Kao indikator služi mi "klik!" koji čujem - ili ne čujem - u glavi nakon što pročitam tekst. Metoda nije nimalo znanstvena, ali radi.

Radite li ilustracije i za svoju dušu, ili samo "po narudžbi"?

Za sad je velika većina mojih radova "po narudžbi", no u posljednje vrijeme po glavi mi se mota dosta ideja koje će, nadam se, ugledati svjetlo dana kao serija slika velikog formata.

Budući da ste, sad već davne 1998./1999. godine dobili nagradu "Gaia" u kategoriji SF knjiga, znači li to da ste ljubitelj znanstvene fantastike?

Ne bih se baš nazvao ljubiteljem SF-a, premda sam ga svojevremeno dosta čitao. Sad me više privlači štivo koje nije toga žanra ili ga samo povremeno "okrzne".

Koje pisce SF-a volite čitati?

Pisce kao što su Russell Hoban, Alasdair Gray, Jeanette Winterson, Anthony Burgess, Margaret Atwood i još neke, koji znaju (ili su znali) u svoja djela znalački utkati elemente SF-a, no zapravo nisu pisci znanstvene fantastike.

Kako Vam se dopao sadržaj romana "Pijev život"?

Iznimno mi se dopao. Inače, roman mi je prvi put zapeo za oko zbog izvrsne naslovnice prvog britanskog izdanja koja je rad Andyja Bridgea, a prikazuje dječaka i tigra u čamcu, viđene iz ptičje perspektive. Već na prvo čitanje, "Pijev život" postao mi je jedna od najdražih knjiga i to je bio glavni razlog zašto sam se nekoliko mjeseci poslije javio na natječaj. Inače nisam ljubitelj natječaja, naročito kad su u pitanju kreativni poslovi, tako da sam u slučaju "Pijevog života" postupio protiv vlastitih uvjerenja. No, dobro je ispalo.

A autor, Yann Martel?

Yann je vrlo zabavan i iznimno inteligentan čovjek. Bio je savršen suputnik za vrijeme naše američke turneje, gdje smo imali puno nezaboravnih iskustava. Primjerice, u sjećanju mi je ostala luda vožnja duž zapadne obale u iznajmljenom kabrioletu - Yann s licem Belmonda i frizurom Sai Babe, i ja, dim kalifornijskih požara svud oko nas, pepeo pada s neba, glazba trešti iz zvučnika... Kao scena iz "Straha i prezira u Las Vegasu".

Drago mi je što smo ostali u kontaktu i što se redovito čujemo.

Prošloga ljeta, sudjelovali ste svojim radovima i na Prvom festivalu ilustracije u Fužinama, u organizaciji ULUPUH-a, čiji ste član. Koga biste od suvremenih hrvatskih ilustratora izdvojili?

Ima dosta ilustratora srednje i mlađe generacije čiji mi se rad, ali i pristup ilustraciji kao mediju sviđa. Na primjer, Danijel Srdarev izvrsno spaja vrlo umjetničke ilustracije s oblikovanjem knjige, tako da je rezultat originalna i sjajno zaokružena cjelina. Tu su i Marijana Jelić i njene nevjerojatno simpatične i prepoznatljive lutke, Marsela Hajdinjak s minuciozno detaljnim i vrlo bajkovitim prizorima...

Budući da se zadnjih godina hrvatski ilustratori sve češće i sve uspješnije bave i pisanjem, planirate li i Vi rad na  autorskoj slikovnici?

Da, imam to u planu već dulje vrijeme. Nadam se da ću uskoro iz planiranja prijeći u djelovanje.

Smije li se znati tko će biti glavni lik?

Još nisam odlučio hoće li glavni lik biti "tko" ili "što". Zapravo, najvjerojatnije će biti nešto između...

Sa velikom znatiželjom očekujemo Vašu autorsku slikovnicu kojoj želimo jednak uspjeh i jednak broj nagrada kao i svim Vašim dosadašnjim radovima.

Hvala na pitanjima i lijepim željama.


***

ZANIMLJIVOSTI O AUTORU:


Tomislav Torjanac voli:

1. svoju Bolju Polovicu (cijelu)
2. čudne zvukove koje zove glazbom
3. jaki engleski čaj i gorku čokoladu
4. komplicirati jednostavne stvari
5. žaliti se zašto stvari nisu jednostavne


Tomislav Torjanac ne voli:

1. parkirati na teško dostupna mjesta
2. buku, iznenađenja i gužvu
3. alkohol, cigarete i meso
4. rokove, okvire i klišeje
5. šećer na kraju

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –