Jezična je kultura u nas trajno aktualna, a povremeno i prijeporna tema. U hrvatskoj je javnosti naime rašireno uvjerenje daje primarna zadaća jezikoslovaca pronaći rješenja za jezične i komunikacijske probleme s kojima se govornici svakodnevno susreću, a sami jezikoslovci takvim očekivanjima rado izlaze u susret. Štoviše, jezične probleme nerijetko nalaze (i konstruiraju) i ondje gdje ih sami govornici ne vide. Rješenja koja za probleme i "probleme" nude pritom nerijetko pobuđuju kontroverzije. Takvo stanje, koje u drugim jezičnim zajednicama nije nešto što se samo po sebi razumije, uvjetuje i razmjernu popularnost tekstova o skrbi za jezik. Sada im se pridružuje i knjiga s najvažnijim radovima pripadnika i sljedbenika Praške lingvističke škole posvećenima toj temi.

Program jezične kulture Praške škole formuliran je početkom 1930-ih kao skup univerzalnih smjernica za kultiviranje književnoga jezika i njegove uporabe, čime je to područje primijenjenoga jezikoslovlja dobilo moderne - u osnovi strukturalističke - metodološke temelje. Ubrzo nakon formuliranja program je postao polazištem jezičnoga kultiviranja u Češkoj, tijekom 1940-ih počela je njegova slovačka, a u kasnim 1950-ima i šira međunarodna recepcija.

Unatoč postuliranoj univerzalnosti programa njegova je primjena u različitim jezičnim situacijama bila umnogome specifična, što zbog mjesnih sociolingvističkih prilika što zbog domaćih jezikoslovnih tradicija. I u Hrvatskoj, gdje ga je promicao u prvom redu Ljudevit Jonke, provedba programa jezične kulture imala je u velikoj mjeri vlastit razvoj. Štoviše, sami radovi u kojima je izvorni program formuliran hrvatskim su jezikoslovcima do danas poznati uglavnom iz druge ruke, dok im je njegov razvoj u drugoj polovini 20. st. ostao gotovo nepoznat.

Ova knjiga, koja sadržava prijevode dvadeset čeških i slovačkih radova o jezičnoj kulturi, trebala bi omogućiti da se na tom području učini pomak. Prikupljeni su u njoj članci prethodnika Praške škole te klasični radovi njezinih pripadnika, članci poslijeratnih čeških i slovačkih lingvista koji program jezične kulture dalje razvijaju te najnoviji radovi u kojima se klasični strukturalistički pristup promišlja kritički ili se za nj nudi poststrukturalistička alternativa.

Većina ih je u zbornik uvrštena zbog svojega utjecaja te na temelju široka konsenzusa u stručnoj literaturi kako je riječ o radovima prijelomne važnosti, ali u nekim su slučajevima presudile moje preferencije. Prijevode članaka prati uvodni tekst o programu jezične kulture Praške škole, u kojem je svakome od objavljenih radova određeno mjesto u povijesnom razvoju toga programa.

(Petar Vuković)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.