U jeku Drugog svjetskog rata grupa žena s djecom pronašla je u crikveničkom hotelu Slavija spas od nacističkih progona u rodnoj Poljskoj. Ovo dvojezično hrvatsko – englesko izdanje knjige 'Oaza u Crikvenici' (podnaslovljeno 'Sudbina kolonije poljskih emigranata u Jugoslaviji tijekom Drugoga svjetskog rata') donosi sjećanja jedne od djevojčica koje su boravile u toj oazi mira na obali Jadranskog mora.

Prvi predstavnici poljskih izbjeglica u Crikvenici bile su majke s djecom – stanovnici Švicarskog doma za poljsku djecu. Taj dom bio je spoj prihvatilišta s internatom za više od dvadeset žena s djecom (ukupno sedamdeset do osamdeset osoba), većinom supruga vojnika koje je rat razdijelio od muževa i protjerao iz Poljske. Dom se nalazio u velikom iznajmljenom hotelu Slavija, a njegova voditeljica postala je autoričina majka, Maria Kujawska, liječnica i društvena i politička aktivistica iz Šleske. Stanarke, koje su same vodile cijelo domaćinstvo, u njemu su imale osiguran smještaj, uzdržavanje i liječničku skrb.

Uz to, donatori iz Švicarske slali su pakete s odjećom, posteljnim rubljem, farmaceutskim proizvodima, higijenskim potrepštinama, igračkama i slatkišima. Mnogi izbjeglice, privučeni reputacijom Švicarskog doma, pristigli su upravo u Crikvenicu, a oko hotela Slavija na taj se način razvila kolonija poljskih izbjeglica. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.