"Tuberkuloza i malarija u Istarskoj provinciji 1918.-1940." predstavlja fundamentalno djelo za proučavanje povijesti zdravstva i medicine, socijalne i ekonomske povijesti te povijesti međuratnog razdoblja ne samo na lokalnoj, istarskoj razini, već i općenito. Na posve izvoran način i po prvi puta u hrvatskoj historiografiji na osnovu izvorne arhivske i novinske građe te do sada nedovoljno istraženih i obrađenih zakonodavnih akata, kao i uz vrijedna saznanja iz usmene povijesti analiziraju se javno-zdravstveni procesi koji su doveli do iskorjenjivanja najraširenijih zaraznih bolesti u Istri.


**

Prva polovica XX. stoljeća ujedno je i posljednje razdoblje u kojem su zarazne bolesti u znatnom obliku utjecale na demografsku i ekonomsku sliku Istre. U prvom redu kao zdravstveni problemi nameću se tuberkuloza i malarija. Uzmemo li u obzir rašireno mišljenje da su obje te bolesti socijalnoga predznaka, otvara se široki spektar utjecaja i meduutjecaja bolesti na ljudsko društvo, od demografije do migracija, od mentaliteta do gospodarstva te, naposljetku, do (ipak neizbježne) socijalne politike državnih i lokalnih političkih struktura. Historijska polazišta koja se tom temom mogu baviti su brojna.

Socijalna historija promatra strukture, kolektivna iskustva, procese dugoga trajanja (zdravstveni sustav, stambeni uvjeti, higijenski uvjeti) koje nastoji dovesti u međuodnos. Historijska antropologija postavlja pitanja kakva su bila stanja i stavovi, interpretacije i imaginacije pojedinaca prema zaraznim bolestima. Visoka smrtnost znatno je utjecala na sliku stanovništva te je time nezaobilazna tema povijesne demografije.

Nadalje, ove se bolesti mogu promatrati s pravno-političkoga aspekta, odnosa socijalne državne politike prema pojedinim pokrajinama, prema ruralnom i gradskom stanovništvu i diferencijaciji koju je činila ovisno o njihovim zanimanjima, počevši od sustava zdrastvenoga osiguranja do preventivnih i profilaktičnih mjera koje se nisu svuda jednako provodile, a koje su se nužno odrazile i na proces stvaranja urbanoga i ruralnoga mentaliteta istarskoga stanovništva u modernizacijskim procesima.

Naposljetku, no ne i manje bitno, medicinski aspekti pri istraživanju veoma su važni u smislu razumijevanja dijagnostike, etimologije, mogućnosti liječenja pojedine zarazne bolesti, kompetencija liječnika itd., bez čega je nemoguće donositi bilo kakve zaključke i bez kojih se lako može upasti u generalizacijski ishitrene zaključke.

Iako bi legitimno bilo zasebno proučavati bilo koji od navedenih aspekata vezanih uz zarazne bolesti u Istri, tako postavljeno istraživanje dalo bi parcijalne rezultate bez mogućnosti cjelovitih zaključaka. S druge strane, povezivanje svih navedenih aspekata u jednu sintezu, sa široko postavljenim interdisciplinarnim pristupom, iziskuje iskustvo i erudiciju Grmekova tipa.

Potrebno je, stoga, bilo nakon identifikacije historiografskog problema i odabira vremenskoga razdoblja, vezanoga za doba talijanske meduratne uprave, kroz konzultaciju izvora i literature utvrditi koji su razlozi bili presudni u oblikovanju društvenoga habitusa pogodnoga za javljanje epidemija te u historijskom istraživanju dati odgovore na ključna pitanja koja potom otvaraju prostor za buduće studije i produbljivanja.

( Milan Radošević )

Milan Radošević (1983), povjesničar, znanstveni suradnik Zavoda za povijesne i društvene znarfosti HAZU u Područnoj jedinici u Puli. Bavi se istarskom poviješću prve polovice 20. stoljeća, napose problemima socijalne povijesti i javnog zdravstva. Jedan od osnivača i prvi tajnik Istarskog povijesnog društva - Societa’ Storica Istriana.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.