U knjizi se govori o fenomenu omladinskih radnih akcija u Jugoslaviji u razdoblju 1945.-1989. iz kulturno-antropološke perspektive. Temelji se na iznimno bogatoj i raznovrsnoj građi, od književnih i filmskih djela posvećenih radnim akcijama, preko radova sociologa i povjesničara koji su se zanimali za tu temu, domaćih i stranih novinskih članaka, dnevnika sudionika radnih akcija, internetskih i arhivskih izvora, do razgovora koje je autorica obavila s nekadašnjim sudionicima akcija.

Knjiga je podijeljena u šest poglavlja u kojima se kronološki slijedi povijest omladinskih radnih akcija u njihovim "fazama razvoja". Nakon uvodnog poglavlja, u kojemu otvara svoj pristup fenomenu, autorica opširno obrađuje razdoblje od 1946. do 1951. godine, ponajprije na temelju u toj "fazi" objavljenih romana i pripovijetki o radnim akcijama (Miroslav Krleža, Marin Franičević, Vjekoslav Kaleb, Jure Kaštelan, Oskar Davičo, Gustav Krklec i drugi) te brigadirskih dnevnika i objavljenih sjećanja nekadašnjih brigadira, također i stranaca koji su sudjelovali na radnim akcijama (među njima i Edwarda Palmera Thompsona).

U trećem poglavlju knjige autorica se bavi razdobljem između 1958. i 1964. godine, analizirajući tri romana objavljena u to vrijeme, a potom i opširnu studiju Rudija Supeka o izgradnji autoputa Bratstvo i jedinstvo, koje sučeljava novinskim i drugim izvorima. Potom autorica u poglavlju posvećenom razdoblju nakon 1968. godine na temelju druge građe analizira i promišlja rezultate mnogobrojnih znanstvenih, prije svega socioloških istraživanja te faze omladinskih radnih akcija.

U petom poglavlju donosi pregled razmjerno malobrojnih istraživanja fenomena dobrovoljnog rada mladih u drugim zemljama, upozoravajući na razlike i sličnosti s jugoslavenskim omladinskim radnim akcijama.

Naposljetku, u zaključku autorica sintetizira spoznaje prethodnih poglavlja, promišlja ih iz suvremene vizure, prema predlošku koncepta "nostalgije za socijalizmom", te ih analizira u skladu s prijedlozima Raymonda Williamsa ("struktura osjećaja"), Michela Foucaulta ("heterotopija"), Rudija Supeka ("društvo u malom") i Jevgenija Dobrenka ("politička ekonomija socijalističkog realizma").

Reana Senjković poznata je hrvatska etnologinja, autorica nekoliko knjiga i niza članaka. Bavi se fenomenima kulture i medija nakon Drugoga svjetskog rata, kao i problematikom omladinske kulture u doba socijalističke Hrvatske.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.