Ekskluzivne, dosad uglavnom neobjavljene fotografije iz karijere i privatnog života Margite Stefanović Magi – glazbenice koja je svojom glazbom i karizmom obilježila važan period u povijesti rock-scene na ovim prostorima. Opus Ekatarine Velike danas spada u opću kulturu, njihova poetika neprestano osvaja nove generacije – u prvom redu zato što ta poetika slavi individualnu emociju, i svakom dopušta da u njoj razvije vlastiti doživljaj stvarnosti. Uz zasluženu slavu koju je EKV uživala i još uživa kao kultni bend novoga vala, zanimanje medija i publike izazivala je i tragična sudbina većine njezinih članova koji su umrli u najboljim godinama, mahom kao žrtve opijata.

Posljednja je otišla klavijaturistica Margita Stefanović Magi, ujesen 2002. Način na koji je Magi živjela i umrla predmet je brojnih kontroverznih tumačenja. Mada se čini da se o njoj sve znalo još za života, kontroverze su s vremenom rasle: neki su je proglašavali „najvećom umjetnicom“, a drugi „najgorom narkomankom“. Tko je dakle bila Margita Stefanović Magi i što se s njom zapravo dogodilo?

„U kulturi u kojoj se biografije pišu uglavnom na samo dva načina – nekritičkim hvaljenjem bez ostatka, ili onim što Englezi zovu „ubojstvo karaktera“, uništavanjem i blaćenjem, dakle – Dušanu Vesiću ponovo je uspjelo napisati biografiju koja nije ni jedno od toga dvoga. Tamo gdje većina reagira sentimentalno i bez odmaka idealizira – Vesić nudi činjenice, do u detalje provjerene i skupljene silnom i kod njega odavno poznatom marljivošću. No on nipošto nije klinički hladan i udaljen od svoje teme – od osobe o kojoj piše: tamo gdje su drugi cinični, on nudi humanost i razumijevanje. Ispod svih detalja, ispod fakata, imena i događaja, promalja se zato emocija, mnogo jača i mnogo dublja. Autorova suosjećajnost velika je koliko i diskretna, baš kao i njegova suživljenost sa stvarnom ličnošću koju su toliki promatrali iz daljine, a nije je poznavao nitko.“ (Đorđe Matić)

Dušan Vesić rođen je u Beogradu na Svetu Petku 1959. godine. Jedan je od najutjecajnijih rock-novinara Jugoslavije u razdoblju od 1980. do 1990. godine. Promovirajući rock-kulturu, pisao je za gotovo sve relevantne jugoslavenske novine i časopise tog vremena, bio je organizator koncerata i izvršni producent na nekoliko rock i pop-albuma – na kojima je ponekad i pjevao prateće vokale. Bio je urednik za domaću scenu u časopisima Rock i Pop Rock, kao i direktor Festivala zabavne glazbe Beogradski šlager – Menadžer (1993–1995). Napravio je osam dokumentarnih TV-serija i filmova, među kojima i kultni serijal Rockovnik (40 epizoda) i film EKV – Kao da je bilo nekad.

Objavio je tri knjige o Bijelom dugmetu: "Lopuže koje nisu uhvatili" (1985), "Šta bi dao da si na mom mjestu" (2014) i "Bijelo dugme – 40 godina" (sa Sinišom Škaricom, 2014). Pokušao je ostaviti traga i u diskografiji, te je 2012. godine objavio šest diskova u svom izboru jugoslavenskih uspješnica iz sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća (Croatia Records). Živi u Beogradu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.