Na njemačkome govornom području, u golemoj Njemačkoj i tisuće mladih autora i autorica pišu posve solidno, što u kontekstu brojaka ipak nije slučaj u književno potkoženoj i zanatski svjesnoj Austriji, gdje mladi autori ulažu velike napore da pronađu svoje mjesto na okomici velikana i horizontali svjetski uspješnih starijih suvremenika. Ali, čak i u malome i književno zaboravljenom Lichtensteinu, kako se čini, razvija se neka svježa, iracionalna, mračna i sumračna, hermetična poetika kakvu smo već vidjeli u romanima "Neprijatelj" Maurusa Federspiela i "Mladost" Antona Becka, nedavno objavljenima i na hrvatskome jeziku.

Isabel Wanger otišla je iz Lichtensteina u germanističko kulturno velesjecište Berlin da bi kao i mnogi autori i autorice njezinoga naraštaja s te uzvisine pogledala europsku kulturnu panoramu i onda spojila fragmentirane slike lokalnih iskustava s tom širokom vizurom. Osim preciznoga i nesmiljenog uvida u unutarnje mehanizme što pokreću urbanu mladost, roman "Za našim stolom" donosi i jednu disciplinu već prilično zaboravljenu u romanu: kazališnu situaciju koja se odigra u vrlo ograničenim vremenskim i prostornim okvirima, izbliza i u velikome planu.

Kao takav, roman upravo zove na kazališnu adaptaciju, jer sve je idealno, broj likova, scena, dijalozi i napetosti – to je Bog masakra za naraštaj točno upola mlađi od Yasmine Reze. Bez obzira hoće li netko roman Isabel Wanger pretvoriti u dramski tekst, dobro je i važno da ga imamo na hrvatskome, jer on je kadar domaćim piscima, čitateljima i kulturnoj sceni pokazati da roman može biti nešto posve drugo od teške povijesti, od procesa u vremenu i proizvoda krvi i tla.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.