Filozofija A. Schopenhauera od osamdesetih je godina XIX. stoljeća intenzivno djelovala i na hrvatsku književnost i filozofiju. Svi su značajniji pripovjedači hrvatskog realizma i moderne odražavali u svojim djelima i Schopenhauerovu filozofiju volje, a djelomice su se orijentirali i prema njegovoj inovativnoj estetici koja upravo umjetnost drži jednim oblikom potpunog oslobađanja od okova egzistencije.

Arthur Schopenhauer (1788., Danzig – 1860., Frankfurt) bio je njemački filozof. Od 1820. radio je kao privatni docent na Sveučilištu u Berlinu, ali je ubrzo, zbog nesuglasica s Hegelom, prestao predavati. Od 1832. živio je u Frankfurtu, gdje je radio kao privatni učitelj.

Kritički nastavljajući filozofiju klasičnoga njemačkog idealizma, izgradio je originalnu i jedinstvenu doktrinu koja uključuje epistemologiju, metafiziku, estetiku i etiku, a naziva se filozofijom pesimizma. Prema Schopenhauerovoj filozofiji, čovjekov je život samo beskonačna patnja i niz poraza, stoga je ovaj svijet najgori od svih mogućih svjetova, a etički smisao može se naći jedino u samilosti i pomoći drugome.

Značajnija djela su mu "Svijet kao volja i predodžba", "O vidu i bojama", "O volji u prirodi", "Parerga i paralipomena", "Dva temeljna problema etike" i "Eristička dijalektika".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.