Nije ovo prvi put da nas Darko Cvijetić podsjeća na jezivu činjenicu kako je poraće puki nastavak rata drugim sredstvima. Barem koliko se u svojim knjigama bavio strašnim događajima koji su se zbili od 1992. do 1995., on je bio zaokupljen i višedesetljetnom javnom amnezijom, potrebom da se laže prvo sebi, pa onda i drugima. No sada, možda i zbog vrlo izravne, ogoljene forme obraćanja, sve to zvuči još gore, pretvarajući „Bilješkaricu“ u najsumorniju knjige jednoga velikog koliko i mračnog opusa.

I dok  njegovi sugrađani žive u tupoj vjeri kako je sve bilo u najboljem redu i kako još uvijek jest, samo je problem u jednom lajavom piscu, promiče im ono najbitnije – da sadržaj njihova hipertrofiranog patriotizma polako, ali sigurno nestaje: „Nema više teritorija. Postoje samo resursi. Kategorija riječi domovina/otadžbina podrazumijeva samo površinu, i možda do dubine pradjedovskih kostiju. Ne dublje. Dubina je resurs – vode, litija/litijuma, uglja, željeza, bakra, zlata... Ali to nije domovina. Domovina je plitko, resurs je duboko.“

(Ivica Ivanišević, iz kritike)

Darko Cvijetić je rođen 11. siječnja1968. godine u mjestu Ljubija Rudnik. Redatelj je i dramaturg u Pozorištu Prijedor. Od 2013. godine uređuje književni blog "Hypomnemata". Objavio je desetak knjiga poezije, knjigu priča i roman ''Schindlerov lift'' za koji je nagrađen nagradama ''Kočićevo pero'' i ''Fric''. Finalista je nagrade ''Evropski pjesnik slobode''.

U kazalištu je režirao od Becketta do Čehova, te igrao Raskoljnikova, Borisa Davidoviča, Estragona... Član je P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine, Društva pisaca BiH i Hrvatskog društva pisaca. Izučio Vrtlarstvo kod Majstora Ivana Obrenova.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.