Dragan Klaić
Vježbanje egzila
- Nakladnik: Antibarbarus
- Prijevod: Zdravko Židovec
- 03/2006.
- 142 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9532490094
- Cijena: 13.27 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
O čemu je riječ
"Ovo je knjiga o osobnom iskustvu čupanja korijena i akulturaciji, o suvremenom životu u egzilu. Započinjem stanovitim nećkanjem, jer sam naviknut pisati o javnim djelima drugih, neiskusan u pisanju o sebi. Kao kritičar, esejist i znanstvenik pišem o teatru još od mladosti, secirajući dramaturške strategije drugih, njihovo ponašanje na sceni, značenje njihovih gesta, auru njihovih javnih nastupa. Sada, prelistavajući uspomene i razmišljanje, svjesno izlažem vlastita iskustva svjetlima reflektora i otvaram pogledu javnosti svoja postignuća i geste. Ocrtavam vlastiti mis-en-scene, no zapravo je to neke vrsti mis-en-temps, sjećanje na izmakle godine, smještene u dva različita vremenska okvira, prije i nakon što sam 1991. napustio Beograd. Ispisujući, ta dva vremenska okvira su se premrežila i mnogobrojna opisana zbivanja su izvučena iz svojeg kronološkog slijeda jer dramaturgija sjećanja remeti propisani red. Više je od desetljeća kako sam prihvatio ulogu egzilanta i ovdje sa čitateljem dijelim kako je imati takvu ulogu.
Prisjećam se, također, svojih predizgnaničkih iskustava i propitujem kako su me pripremila - zapravo dovela - u sadašnju ulogu, te kako su događaji iz prošlosti istkali mrežu okolnosti koje su me u stanovitom trenutku navele da napustim zemlju. I što se dogodilo sa mnom i s množinom drugih koji su učinili isto, te onih koji su ostali. Ova knjiga svjedoči također o dalekosežnim promjenama stanja egzila u vremenu interneta i e-maila, koje moju generaciju egzilanata razlikuje od svih prijašnjih.
Zagledajući stranice što slijede čitatelj će ubrzo shvatiti da ih je ispisao prilično sretan i povlašten izgnanik koji udobno živi u Amsterdamu. Ne pokušavajući ni na koji način isticati ili naglašavati svoju dobru sreću, želio sam prizvati širok raspon izgnaničkih načina postojanja, ne samo stereotipa patnje i siromaštva, osamljenosti i odbačenosti. Bijedu, izopćenje, neimaštinu i nesigurnost koja uznemiruje živote mnogobrojnih izbjeglica u suvremenom svijetu ne treba naročito naglašavati. Neprilika je ionako svakomu više nego očigledna. Niti je post-jugoslavenski egzilant nešto posebno, zasigurno nejedinstveno. Ipak, to je okvir poglavlja mog života ovdje ispripovijedanog. Moja osobna patnja, putovanja i istraživanja, reminiscencije i izgubljene iluzije, čak i snovi ovdje su u središtu, a ne kronika jugoslavenskog raspada u dugom nizu konflikata. Opisali su ih posvuda, u mnoštvu drugih knjiga, postjugoslavenski literati (Dubravka Ugrešić, Vladimir Arsenijević i Slavenka Drakulić), inozemni znanstvenici (Mattijs van de Port), novinari (Misha Glenny, Ravmond van den Boogaard) i diplomati (Halbrooke, Zimmermann, Owen i Bildt).
Neizbježivo, ovo je knjiga o prijateljima i prijateljstvima, sačuvanim, izgubljenim, stečenim. Egzil je veliki ispit postojećih prijateljstava, ali i socijalna prijelomnica, izazov da se krene u nove veze. Među prvim čitateljima ovoga recit-a mnogobrojni su stari i novi prijatelji, postjugoslaveni i Nizozemci, Europljani i Amerikanci. Poneki medu njima sjećaju se mog nekadašnjega života i dijele moj osjećaj gubitka. Drugi će na ovim stranicama pronaći nadopunu priče koja je u mnogim negdašnjim razgovorima ocrtana, ali nikad u potpunosti. Ova je knjiga poklonjena njihovu prijateljstvu i poticajima." (Dragan Klaić)
"Ovo je knjiga o osobnom iskustvu čupanja korijena i akulturaciji, o suvremenom životu u egzilu. Započinjem stanovitim nećkanjem, jer sam naviknut pisati o javnim djelima drugih, neiskusan u pisanju o sebi. Kao kritičar, esejist i znanstvenik pišem o teatru još od mladosti, secirajući dramaturške strategije drugih, njihovo ponašanje na sceni, značenje njihovih gesta, auru njihovih javnih nastupa. Sada, prelistavajući uspomene i razmišljanje, svjesno izlažem vlastita iskustva svjetlima reflektora i otvaram pogledu javnosti svoja postignuća i geste. Ocrtavam vlastiti mis-en-scene, no zapravo je to neke vrsti mis-en-temps, sjećanje na izmakle godine, smještene u dva različita vremenska okvira, prije i nakon što sam 1991. napustio Beograd. Ispisujući, ta dva vremenska okvira su se premrežila i mnogobrojna opisana zbivanja su izvučena iz svojeg kronološkog slijeda jer dramaturgija sjećanja remeti propisani red. Više je od desetljeća kako sam prihvatio ulogu egzilanta i ovdje sa čitateljem dijelim kako je imati takvu ulogu.
Prisjećam se, također, svojih predizgnaničkih iskustava i propitujem kako su me pripremila - zapravo dovela - u sadašnju ulogu, te kako su događaji iz prošlosti istkali mrežu okolnosti koje su me u stanovitom trenutku navele da napustim zemlju. I što se dogodilo sa mnom i s množinom drugih koji su učinili isto, te onih koji su ostali. Ova knjiga svjedoči također o dalekosežnim promjenama stanja egzila u vremenu interneta i e-maila, koje moju generaciju egzilanata razlikuje od svih prijašnjih.
Zagledajući stranice što slijede čitatelj će ubrzo shvatiti da ih je ispisao prilično sretan i povlašten izgnanik koji udobno živi u Amsterdamu. Ne pokušavajući ni na koji način isticati ili naglašavati svoju dobru sreću, želio sam prizvati širok raspon izgnaničkih načina postojanja, ne samo stereotipa patnje i siromaštva, osamljenosti i odbačenosti. Bijedu, izopćenje, neimaštinu i nesigurnost koja uznemiruje živote mnogobrojnih izbjeglica u suvremenom svijetu ne treba naročito naglašavati. Neprilika je ionako svakomu više nego očigledna. Niti je post-jugoslavenski egzilant nešto posebno, zasigurno nejedinstveno. Ipak, to je okvir poglavlja mog života ovdje ispripovijedanog. Moja osobna patnja, putovanja i istraživanja, reminiscencije i izgubljene iluzije, čak i snovi ovdje su u središtu, a ne kronika jugoslavenskog raspada u dugom nizu konflikata. Opisali su ih posvuda, u mnoštvu drugih knjiga, postjugoslavenski literati (Dubravka Ugrešić, Vladimir Arsenijević i Slavenka Drakulić), inozemni znanstvenici (Mattijs van de Port), novinari (Misha Glenny, Ravmond van den Boogaard) i diplomati (Halbrooke, Zimmermann, Owen i Bildt).
Neizbježivo, ovo je knjiga o prijateljima i prijateljstvima, sačuvanim, izgubljenim, stečenim. Egzil je veliki ispit postojećih prijateljstava, ali i socijalna prijelomnica, izazov da se krene u nove veze. Među prvim čitateljima ovoga recit-a mnogobrojni su stari i novi prijatelji, postjugoslaveni i Nizozemci, Europljani i Amerikanci. Poneki medu njima sjećaju se mog nekadašnjega života i dijele moj osjećaj gubitka. Drugi će na ovim stranicama pronaći nadopunu priče koja je u mnogim negdašnjim razgovorima ocrtana, ali nikad u potpunosti. Ova je knjiga poklonjena njihovu prijateljstvu i poticajima." (Dragan Klaić)
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
