Marcellinus Comes
Kronika / prejasni muž Komes Marcelin ; uvodna studija, povijesni komentar i prilozi Hrvoje Gračanin
- Nakladnik: Antibarbarus
- Prijevod: Bruna Kuntić-Makvić
- 03/2006.
- 336 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9532490019
- Cijena: 21.24 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Podatke o Marcelinovu spisateljstvu zahvaljujemo u prvome redu Kasiodoru koji ga spominje kao autora kršćanske kronike {Inst. 1.17.2) i, kako se čini, još dva spisa, "O značajkama razdoblja i položajima mjesta' {Inst. 1.17.1) te "O gradu Konstantinopolu i gradu Jeruzalemu" {Inst. 1.25.1). Nažalost, ništa osim "Kronike" nije se sačuvalo.
Počinjući pisati svoje kroničarske djelo, Marcelin je pred očima imao dva velika uzora, Euzebija iz Cezareje i Jeronima Stridonjanina. O tome svjedoče i sam kroničar u predgovoru Kronici {Praefatio) i Kasiodor {Inst. 1.17=2). Izravno se nadovezujući na njihove kroničarske zasade i kronološki ih nastavljajući, premda ne i opsegom, Marcelin je prvu inačicu "Kronike" dovršio godine 518. (nedugo nakon smrti cara Anastazija I. koji je umro je 9. srpnja 518), prateći poglavito događaje u istočnome dijelu Carstva, što je sam istaknuo kao temeljnu nakanu {Praefatio).
Poticaj sastavljanju "Kronike" vjerojatno mu je dala činjenica što na Istoku nije bilo Jeronimova nastavka, a i njegovi zapadni nastavljači, Prosper Tiron i Hidacije, uspjeli su svoje kronike dovesti samo do druge polovice petog stoljeća (do 455, odnosno 468. godine). Ovo je ostavljalo popriličnu kronološku prazninu, bez obzira na mogućnost da su ih u rukopisima nastavili njihovi prepisivači. Otuda je sasvim razumljiva omiljenost Marcelinove "Kronike" koja je za posljedicu imala kako Kasiodorovu preporuku (on je po važnosti smješta odmah iza Euzebijeve i Jeronimove kronike), tako i dopunu samoga autora (do 534), kao i kasniji nastavak nepoznatoga spisatelja (sačuvan za razdoblje do 548)...
Počinjući pisati svoje kroničarske djelo, Marcelin je pred očima imao dva velika uzora, Euzebija iz Cezareje i Jeronima Stridonjanina. O tome svjedoče i sam kroničar u predgovoru Kronici {Praefatio) i Kasiodor {Inst. 1.17=2). Izravno se nadovezujući na njihove kroničarske zasade i kronološki ih nastavljajući, premda ne i opsegom, Marcelin je prvu inačicu "Kronike" dovršio godine 518. (nedugo nakon smrti cara Anastazija I. koji je umro je 9. srpnja 518), prateći poglavito događaje u istočnome dijelu Carstva, što je sam istaknuo kao temeljnu nakanu {Praefatio).
Poticaj sastavljanju "Kronike" vjerojatno mu je dala činjenica što na Istoku nije bilo Jeronimova nastavka, a i njegovi zapadni nastavljači, Prosper Tiron i Hidacije, uspjeli su svoje kronike dovesti samo do druge polovice petog stoljeća (do 455, odnosno 468. godine). Ovo je ostavljalo popriličnu kronološku prazninu, bez obzira na mogućnost da su ih u rukopisima nastavili njihovi prepisivači. Otuda je sasvim razumljiva omiljenost Marcelinove "Kronike" koja je za posljedicu imala kako Kasiodorovu preporuku (on je po važnosti smješta odmah iza Euzebijeve i Jeronimove kronike), tako i dopunu samoga autora (do 534), kao i kasniji nastavak nepoznatoga spisatelja (sačuvan za razdoblje do 548)...
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
