Odgajan da je čovjek prije svega duhovno biće, da su njegove osnovne snage duševne i da je savjest taj božanski glas u njemu koji ga opominje da razlikuje dobro od zla, Tesla je usvojio principe na kojima je temeljio svoje stvaralaštvo: pravednost i nesebičnost.

Po svojoj dubokoj vokaciji bio je filozof, možda i teolog prirode. On je prirodu promatrao kao jedan veliki objekt u kom su zaključani svemogući zakoni za koje se ne bi reklo, po njemu, da ih je priroda dala, nego su uloženi u prirodu i prirodni znanstvenik uranja u tajnu prirode i uvijek nešto novo pronalazi, što je vrlo smisleno. Teslin odnos prema životu možemo usporediti s određenim stavovima iz Aristotelove Metafizike koji govori da je Bog samo prvi pokretač, da je pokrenuo elemente kozmičke. Time je stvorio svijet, ali se ne miješa u svijet, kao Uzvišeni, ne dira svijet, ne prisustvuje u njemu, nego se svijet razvija prema zakonima koje je On unio u prirodu. Tesla, kao homo ludens, prati te zakone i njihov slijed.

Teslino djelo pokazuje sve karakteristike prave multidisciplinarnosti. Može se slobodno reći da je Tesla stvarao znanost, čiji su rezultati i patenti tehnologija. Tesla je svojim životom, radom i pronalascima, ne samo obilježio tri stoljeća i dva milenija, već spojio i ujedinio prošlost, sadašnjost i budućnost.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.