Prijateljstvo između Alberta Camusa i Jean-Paul Sartrea bilo je na svom vrhuncu odmah nakon oslobođenja Francuske. Njih obojica, kao i njihovo prijateljstvo, bili su odbljesak poslijeratnog optimizma. Tijekom sljedećih godina i usprkos sve većem broju razlika između njih, njihovo prijateljstvo izdržalo je poslijeratne čistke, francuske kolonijalne ratove, povratak politike na domaće teme i, iznad svega, sve veći utjecaj hladnog rata, koji je tražio zauzimanje strane spram njega. Ali, kako se sovjetsko-američki sukob pojačavao, i doveo do rata u Koreji, srednja struja, u kojoj su se obojica nalazila, nestala je. Na kraju Camus i Sartre se razilaze ne samo zbog zauzimanja suprotnih stavova već i zbog toga što postaju moralne i intelektualne vođe svojih istomišljenika.

U filozofski intenzivnoj i brutalnoj osobnoj raspravi, dva najistaknutija intelektualca poslijeratne Francuske javno su uništila skoro deset godina prijateljstva. U početku s oklijevanjem, a onda u žurbi koja se činila kao da je izvan kontrole, Sartre i Camus su također uništili svoj politički milje i svaki trag onoga što je nekad bio njihov zajednički projekt, a to je stvaranje nezavisne «ljevice».

Raskid postaje glavna tema razgovora u Parizu, o njemu se raspravlja u velikom broju dnevnih novina i magazina. Navodim neke naslovnice: «Raspad prijateljstva Sartre-Camus je konzumiran» u 'Samedi-Soir' i «Sartre protiv Camusa» u 'France-Illustration'. Protagonisti kao i njihove pristalice slažu se da je prekid naglasio ono što je Francis Jeanson, u svom osvrtu na Camusovog «Pobunjenog čovjeka», nazvao «gorućim problemom našeg doba». Kao što je apostrofirao Sartreov stari školski prijatelj Raymond Aron, razlike koje se nalaze u ovim člancima «odmah su pokazale da će prerasti u veliku nacionalnu raspravu». Nakon što je Camus odgovorio Jeansonu, napadom na njega i Sartrea, izazvan agresivnim Sartreovim i Jeansonovim odgovorima, Camus i Sartre više nikad nisu razgovarali.

...

Ova je priča fascinantna. Zašto do sada nije u potpunosti ispričana? Napisana su jedan ili dva kratka rada. Veoma mali broj pisaca istraživao je odnos Camusa i Sartrea, ali nitko nije napisao potpunu priču o njihovom prijateljstvu i o njegovom kraju. Zašto je takva knjiga još uvijek potrebna danas, skoro pedeset godina nakon događaja koje opisuje?

Jedan od razloga je i taj da je to tek sada postalo moguće. Dokumenti su sada dostupni - biografije, različite zbirke tekstova, detaljniji biografski podaci i radovi - te sada više razumijemo što se dogodilo između njih dvojice. Sada je moguće okrenuti se njihovom odnosu, u retrospektivi, kako bi istražili ispod vela kojim su ga oni, a i većina njihovih biografa, prekrili. Vidjet ćemo kako su u početku bili privučeni jedan drugom, kako su bliski i usko isprepleteni bili njihovi putovi, kako su literarno utjecali jedan na drugog; kako su njihovi radovi objašnjavali zajednička pitanja; kako su se njihovi politički, literarni i intelektualni projekti preklapali; i na kraju kako su se ova dva pisca počela eksplicitno sukobljavati. Vidjet ćemo, nadalje, kako su nastavili da se bore, odgovaraju i izazivaju jedan drugog nakon njihovog razlaza.

Ali ova priča nije čekala samo zbog nedostatka dokumenata. Mi nismo vidjeli što se između njih događalo iz mnogo bitnijeg razloga: hladnog rata. Zahtjev da svatko zauzme stranu u borbi dobra protiv zla - u kojoj su i Sartre i Camus pali kao žrtve na svoj uzvišeni način - preokrenuo je njihov sukob u moralnu dramu. Ako je jedan bio u pravu, onda je drugi morao biti u krivu, a krajnji rezultat postaje besmislen. Ne čudim se da nitko nije osjetio poziv da priču ispriča u potpunosti. (Ronald Aronson)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.