Knjiga «U krugu čudesa» predstavlja izbor iz književnog opusa Vladimira Nazora. Pred nama je izbor iz bogatog opusa jednog od najplodnijih pisaca u hrvatskoj književnosti, autora golemoga djela sastavljenoga od različitih žanrova: pjesama, epova, novela, romana, dnevničkih zapisa, putopisa, eseja, članaka, priča i igrokaza za djecu.

Izabrati djela iz tako opsežnog opusa, autoru ovog izbora, književnom znanstevniku i sveučilišnom profesoru Zoranu Kravaru, pomogle su ideje vodilje. Pri odabiru služio se nekolicinom kriterije. Prije svega, želio je razbiti stereotip o Vladimiru Nazoru kao pjesniku. Naime, taj stereotip stavlja težište na Nazorova pjesnička djela, ponajviše lirska i to ona nastala iz razdoblja prije prvog svjetskog rata. Nasuprot tome, Nazor je i autor raznolikih proznih ciklusa, a pjesme je pisao do smrti, stoga u ovom izboru iz Nazorova opusa ima mnogo proze i mnogo pjesama iz vremena nakon 1918. Uz to, autor se rukovodio i idejom o cjelovitosti, nastojeći da u izboru budu zastupljeni svi segmenti Nazorova opusa, i konačno, idejom o svidljivosti izabranih djela današnjem čitatelju.

Vladimir Nazor rodom je Bračanin (Postira, 1876), školovao se na rodnom otoku i u Splitu. Nakon mature (1894) upisao je studij prirodnih znanosti u Grazu. Apsolviravši 1898., radio je kao suplent na gimnazijama u Splitu i Zadru. Diplomirao je 1902., a od 1903. do kraja Prvoga svjetskog rata predavao je na srednjim školama u Istri (Pazin, Kopar, Kastav), U jesen 1918. imenovan je profesorom na Učiteljskoj školi u Zagrebu, a 1920. upraviteljem dječjeg doma u Crikvenici, odakle je otišao 1931. na dužnost upravitelja dječjega sirotišta na Josipovcu u Zagrebu. Na toj je dužnosti 1933. umirovljen.

Rat ga je zatekao u Zagrebu, odakle je krajem 1942. prešao na teritorij pod kontrolom partizanskih jedinica. Nakon rata imenovan je predsjednikom Prezidija Sabora Narodne Republike Hrvatske. Sveučilište u Zagrebu proglasilo ga je 1946. doktorom filozofije honoris causa. Umro je 19. lipnja 1949.

Vladim Nazor je objavio mnogo zbirki pjesama i novela, više romana, niz memoarskih i dnevničkih bilježaka i esejističkih tekstova o poeziji, bilo vlastitoj ili tuđoj. U početku književnoga rada pripadao je vitalističkom krilu hrvatske moderne pokazujući veliko zanimanje za antičku i slavensku mitologiju, kao i za nacionalističke ideologije aktualne uoči Prvoga svjetskog rata. Poslije se udaljio od kolektivistickih ideologija te se sve više posvećivao prostoru vlastite subjektivnosti, pristupajući mu i kao filozofskom problemu i kao predmetu autobiografskoga diskursa.

Gimnaziju je završio u Splitu, a studij prirodnih znanosti u Zagrebu i Grazu. Prvu pjesmu objavio je u 1893. u zadarskome "Narodnom listu", prvu knjigu "Slavenske legende" sedam godina kasnije, a posljednji rad, esej "Čitajući Kranjčevića" objavljen je godinu nakon piščeve smrti. Matica slovenska 1908. godine objavljuje mu “Velog Jožu“, - jedno od njegovih najpoznatijih proznih djela koje je on sam smatrao neuspjelim.

Svoj je antifašistički stav iskazao na samom početku narodnooslobodilačkog rata pridruživši se partizanskom pokretu 1942. godine, zajedno s pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem. Nazor počinje voditi dnevnik “S partizanima”. Poslije rata objavio je i “Pjesme partizanske”. U ratu Nazor je predsjednik Izvršnog odbora ZAVNOH-a, a nakon rata predsjednik Prezidija hrvatskog Sabora. Posljednji javni nastup imao je 1949., kao novoprimljeni akademik čitao je novele iz nedovršene zbirke “U zavičaju”, navijestivši nekoliko dana prije svoju smrt.

Nazor je jedan od najplodnijih pisaca u hrvatskoj književnosti. U pedeset godina plodnog rada ostavio je opus sastavljen od različitih žanrova: pjesama, epova, pripovjedaka, novela, romana, dnevničkih zapisa, putopisa, eseja, članaka, priča i igrokaza za djecu i rasprava. Također je prevodio talijanske i njemačke pjesnike.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.