Nezavisna Država Hrvatska sklopila je 8. svibnja 1941. bilateralni sporazum s Njemačkom o slanju radne snage Njemačkom Reichu. NDH se obvezala na velike kontingente radnika za Njemački Reich, njih 100.000 godišnje. Stvarnost je zaostajala za tim planovima. No, otprilike 70.000 radnika i radnica, koliko je tijekom 1941. i 1942. poslano u Njemački Reich, zaslužuje pozornost i nameće pitanja: Zašto nova, tek stvorena Nezavisna Država Hrvatska šalje dragocjeni kapital, svoje državljane, na rad u inozemstvo? Zašto u zemlju koja vodi rat, koja napada svoje susjede i ne kani stati na putu osvajanju tuđih teritorija? Istini za volju - u proljeće 1941. Hitler je bio na vrhuncu uspjeha i moći u Europi - a vlasti NDH nadale su se da će, uđu li u savez s Njemačkim Reichom, odsjaj tih pobjeda pasti i na njih. Je li se ta nada obistinila? Obistinila se na potpuno drugačiji, suprotan način, čemu se zagovornici te vanjskopolitičke kombinatorike NHD zacijelo nisu nadali.

Drugo je pitanje na koji je način NDH uspjela pridobiti svoje građane za projekt »Novog europskog poretka«? Jesu li bili privučeni klišejima o Njemačkoj kao uređenoj zemlji i o korektnim, pedantnim Nijemcima - tako da su našli i svoj interes: dobre zarade, ugodne radne uvjete? Jesu li hrvatski građani i građanke bili informirani o prilikama u Hitlerovoj Njemačkoj i o naravi nacionalsocijalističkog režima? Pokazat ću da su vlasti kao metode novačenja morale primjenjivati »mrkvu i batinu«.

Životni i radni uvjeti u Njemačkom Reichu, pravni status i korištenje hrvatskih radnika i radnica tema je drugog dijela ove knjige, a zaključci koji slijede jesu da se rad i status radnika i radnica u vrijeme nacionalsocijalističke vladavine u Njemačkom Reichu razlikovao od prilika u kojima su kasniji gastarbajteri stizali u Saveznu Republiku Njemačku i Austriju te od uvjeta u kojima su ondje radili kao i da se rad - podjednako njemačkih građana kao i u Njemačkoj zaposlenih stranaca - zbog same naravi nacionalsocijalističke vladavine utemeljene na samovolji i teroru nad mislima i djelima baš svakog pojedinca pretvorio u kontinuirano kažnjavanje i ponižavanje.

O iskustvima s tim prilikama imaju što reći danas još živući svjedoci, bivši radnici i radnice (otprilike 2000 osoba) diljem Republike Hrvatske. Oni nisu mnogo toga ispripovijedali svojim potomcima, tako da o radu roditelja, djedova i baka u Njemačkom Reichu naraštaji potomaka imaju tek maglovite predodžbe.

U današnjoj Republici Hrvatskoj rad u Hitlerovoj Njemačkoj još je nedovoljno istraženo poglavlje. Razloga za to ima više. Jedan od njih je zacijelo činjenica da su hrvatski povjesničari zaokupljeni poviješću 'Shoaha' (uništenjem europskog židovstva), identificiranjem žrtava i emocionalnim proživljavanjem tog zločina. Drugi bi razlog za dosadašnju nezainteresiranost mogla biti pretpostavka da je odlazak na rad u Hitlerovu Njemačku i bio motiviran teškom ekonomskom situacijom u Kraljevini Jugoslaviji i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kao i oportunizmom ili neprosvijećenošću, neosjetljivošću za žrtve rata i nacističke diktature. U svakom slučaju, rad za Hitlerovu Njemačku mogao bi se protumačiti kao pomoć nacističkom režimu i kao podrška režimu koji je vlastitu domovinu tretirao kao svoju podjarmljenu koloniju. Prema tome, odlazak na rad u Njemačku nema u sebi ničega junačkoga; čak bi se moglo postaviti pitanje nisu li ti radnici i radnice koji su se odazivali pozivima na rad kukavice koji se nisu usudili pružiti otpor, i zato kolaboracionisti koji su podržavali diktatorski režim i pridonijeli produljenju rata. (Iz predgvora)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.