Bez kompromisa, s izvrsnom memorijom i rijetkom upućenošću u pozadinu poznatih političkih događaja i akcija u hrvatskoj emigraciji, progovara u svojim uspomenama novinar i književnik Gojko Borić (r. 1932. u Podgori nedaleko od Makarske), vršnjak krugovaškog naraštaja (Šoljan, Pavletić, Mihalić, Slamnig, Slaviček...), koji je krugove svog žurnalističkog, književnog i, nadasve, političkog angažmana bio prisiljen risati izvan domovine.

Kao splitski školarac došao je u sukob s jugoslavenskim režimom (među ostalim i zbog izjave da "socijalizam nije moguće izgraditi jer je protivan ljudskoj naravi") i morao pobjeći u inozemstvo, preko Karavanki u Austriju. Više od 30 godina radio je kao profesionalni novinar u Njemačkoj, na radijskoj postaji Deutsche Welle u Kölnu.

Intenzivno je sudjelovao u djelovanju hrvatske političke emigracije, pa njegovi memoari imaju vrijednost i draž svjedočenja iz prve ruke. Bio je osnivač i/li suradnik mnogih emigrantskih publikacija, među kojima su npr. Hrvatska revija, Nova Hrvatska, Studia croatica i Kroatische Berichte. Surađivao je s pjesnikom i urednikom Vinkom Nikolićem, političarima Brankom Jelićem, Jurjem Krnjevićem i drugima.

Sam je pripadao tzv. umjerenjačkoj skupini koju su činili emigranti Jakša Kušan, Branko Salaj, Tihomil Rađa, Vlado Pavlinić, a povezao se i s Franjom Tuđmanom, kojemu je pomagao u objavljivanju knjiga u Njemačkoj.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.