U svojoj istovremeno intrigantnoj i poticajnoj knjizi eseja, mlada psihologinja Tomica Šćavina povezuje psihologiju i duhovnost propitujući granice naših životnih uvjerenja kako bi nas potakla na promjene u razmišljanju i doživljavanju svijeta.

Uz brojne teme o emocijama i ograničavajućim obrascima razmišljanja koje su dio našeg obiteljskog i kolektivnog nasljeđa, niz poticajnih eseja - o ljubavi, mržnji, odgovornosti, duhovnosti, iskrenosti, opraštanju, ulogama koje preuzimamo samo su neki od njih - autorica zagovara mogućnost izgradnje nove, individualne i samo naše dimenzije duhovnosti.

"Svi mi gajimo izvornu želju za ljubavlju, zadovoljstvom i blagostanjem, a sami za sebe ne možemo ostvariti ni jedno ni drugo ni treće. Možemo ih stvarati i održavati jedino u doživljaju s drugima. Svaka od ovih kvaliteta, kada je čovjek investira u samoga sebe postaje vrsta zatvora. Samoljublje, hedonizam, materijalizam - zidovi unutarnje samoće. Stisnut uskim zidovima vlastitog egocentrizma čovjek postaje bespomoćan i besperspektivan. Životna energija, kada je usisana u samu sebe, postaje crna rupa, a kada je oslobođena kroz odnos s drugima zrači toplinom i sjajem.

Kako bi blokirana energija našla put prema van, kako bi bila oslobođena kroz kontakte s ljudima i kroz komunikaciju s cjelokupnom stvarnošću, važno je njegovati unutarnje ideale - dobrotu, plemenitost, nježnost, hrabrost, suosjećanje. Bez jasnog vrijednosnog sustava, bez ideala koji predstavljaju unutarnje zvonce za buđenje svjesnosti, čovjek se gubi u kaosu iskrivljenih vrijednosti koje diktira konzumeristički instant život.

Veličanje seksualnog užitka samog po sebi dovodi do međusobnog trošenja, veličanje bogatstva samog po sebi dovodi do međusobnog otimanja, veličanje sebe u očima drugih dovodi do površnog života u slici.

Sve su to samo zidovi različitih boja jednog te istog zatvora u kojem se čovjek nađe sputan okovima vlastitih ovisnosti. Još novca, još užitka, još divljenja. Ostajući u tim repetitivnim krugovima, zidovi jačaju i čovjek polako tone u iluziju da je 'Pale sam na svijetu' i da je stvarnost to, a ne ti. Bez intimnog, osobnog, kreativnog odnosa sa Životom, čovjek se osjeća stalnom žrtvom okolnosti."

***

Tomica Šćavina (1975.) diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i potom se usmjerila na proučavanje različitih metoda osobnog razvoja - od duhovnosti Istoka do psihoterapijskih dostignuća Zapada. Bavi se individualnim i grupnim radom na području osobnog razvoja. Osmislila je i vodi program za rad na sebi putem e-maila pod nazivom "Terapija pisanjem", a u suradnji s akademskom kiparicom Antonijom Balić Šimrak kreirala je program za upoznavanje sebe kroz umjetničko izražavanje pod nazivom "Art Insight".

Stalni je suradnik Hrvatskog radija, piše kolumne za časopis Sensa i za internetski portal Net.hr. Njezina prva knjiga, "Unutarnji kompas", niz je eseja u kojima povezuje psihologiju i duhovnost, a objavljivani su u Sensi i na Net.hr-u od 2006. do 2009.

Tomica Šćavina (1975.) diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njezin prvi roman "Brod za Lajku" ušao je u finale za VBZ-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman, a za drugi roman "Povratak genija" osvojila je nagrade Sfera i Artefakt. Njezin treći roman, "Soba na dnu mora", pod radnim naslovom "Ljekoviti rječnik", ušao je u finale V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman. Autorica je i zbirke poezije "Ornamenti pada" i dvije priče za djecu – "Krotitelj oblaka" i "Legenda o ljubavi".

Predaje psihologiju kreativnosti na Sveučilištu Vern, a u Centru za kreativno pisanje vodi psihološko-kreativnu radionicu S one strane pisanja.

Članica je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskog društva slobodnih umjetnika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.