Čovjek kao duhovno biće, stalno prebiva u razlici između esencije i egzistencije. Bez takvoga razlikovanja ne bi bilo filozofije, etike, umjetnosti… Onaj tko niječe takav uvid, čini čovjeka, i ne znajući to, životinjom.

Pitanja: "Što je čovjek te koji je njegov položaj u bitku?" već su ga od prvoga buđenja njegove filozofijske svijesti zaokupljala snažnije negoli ijedno drugo filozofijsko pitanje. Tako posjedujemo prirodoznanstvenu, filozofijsku i teologijsku antropologij u koje ne drže jedna do druge – "ali nemamo jedinstvenu ideju o čovjeku". Mnoštvo specijalnih znanosti čiji broj neprestano raste, a bave se čovjekom, ma koliko one vrijedne bile, uvelike više zastiru bitstvo čovjeka nego što ga rasvjetljuju. Čovjekov osobit položaj može nam postati zornim tek kada sagledamo cjelokupni ustroj biopsihičkoga svijeta.

Max Scheler (1874-1928) njemački filozof. Bio je profesor u Kölnu i Frankfurtu. Proučavajući prvenstveno etičku i antropološku problematiku postao je najznačajniji predstavnik Husserlove fenomenološke škole. Utjecao je na razvoj suvremene etike i aksiologije, a njegov utjecaj posebno je vidljiv u djelu N. Hartmanna. U svome glavnom djelu "Formalizam u etici" i "Materijalna vrijednosna etika" pobija Kantov formalizam.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.