Marino Marini
"Ja Etruščanim jesam" : Razmišljanja i razgovor o umjetnosti
- Nakladnik: Felsina
- Prijevod: Marija Kapitanović
- 08/2010.
- 88 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789537757007
- Cijena: 7.30 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Kratka autobiografija
Rođen sam u Italiji, no sve što sam nastojao ostvariti bilo je na sjeveru. Znam da sam u srži Talijan a istovremeno se osjećam gotovo strancem. Primjerice: nikada ne bih mogao raditi u Rimu, klima je tamo previše blaga; uništava me ta klima, pruža mi osjećaj posvemašnje radosti života tako da više nemam potrebe raditi: u Rimu mi je dovoljno promatrati. Postajem kontemplativac.
Zato, nasuprot tome, moram bježati prema sjeveru koji mi pruža vitalnost. U biti svima nam je nužna naša suprotnost. Uostalom, volio bih saćuvati sve te male tajne kao hranu svojoj vlastitoj poeziji.
Firencu sam obožavao. U Firenci umjetnik prije svega ima na umu arhitekturu, veliku arhitekturu, arhitekturu renesanse. Još i danas osjećam potrebu vratiti se s vremena na vrijeme u Firencu. Međutim, jednoga lijepoga dana, iznenada, odlućio sam napustiti Firencu, jer je Firenca za mene bila neprijeporno lijep grad, ali sam osjećao da je moram napustiti.
A onda sam, 1929. godine, izabrao Milano. Milano je grad bolje povezan s Europom. On ima istu boju kao Europa, isti način života, isti način rada, to je kao da živimo u srcu Europe...
Marino Marini
***
Marini traži izlaz na taj podivljali način, a opet malo koji suvremeni kipar toliko pripada kulturi i tradiciji kao on. I fizički on je povezan sa zemljom iz koje potječe. Njegove se oči nalaze na etrušćanskim terracottama. On je došao do nas bitno nepromijenjen, a stariji za cijelu povijest. Bezbrižan i užaren on upravo nameće sjećanje na onog crvenog bradonju, sitog od dobrog jela, oslonjena uz svoju tustu ženu - s razglednice koju već godinama držim u svom atelijeru, zataknutu za ogledalo. Još i danas u Villa Giulija, na poklopcima svojih sarkofaga, sjede ti i takvi Etrušćani na vlastitoj smrti, nasmijani i živi. I bili bi bezvremeni, da nisu vječni, to jest suvremeni.
Kosta Angeli Radovani
Rođen sam u Italiji, no sve što sam nastojao ostvariti bilo je na sjeveru. Znam da sam u srži Talijan a istovremeno se osjećam gotovo strancem. Primjerice: nikada ne bih mogao raditi u Rimu, klima je tamo previše blaga; uništava me ta klima, pruža mi osjećaj posvemašnje radosti života tako da više nemam potrebe raditi: u Rimu mi je dovoljno promatrati. Postajem kontemplativac.
Zato, nasuprot tome, moram bježati prema sjeveru koji mi pruža vitalnost. U biti svima nam je nužna naša suprotnost. Uostalom, volio bih saćuvati sve te male tajne kao hranu svojoj vlastitoj poeziji.
Firencu sam obožavao. U Firenci umjetnik prije svega ima na umu arhitekturu, veliku arhitekturu, arhitekturu renesanse. Još i danas osjećam potrebu vratiti se s vremena na vrijeme u Firencu. Međutim, jednoga lijepoga dana, iznenada, odlućio sam napustiti Firencu, jer je Firenca za mene bila neprijeporno lijep grad, ali sam osjećao da je moram napustiti.
A onda sam, 1929. godine, izabrao Milano. Milano je grad bolje povezan s Europom. On ima istu boju kao Europa, isti način života, isti način rada, to je kao da živimo u srcu Europe...
Marino Marini
***
Marini traži izlaz na taj podivljali način, a opet malo koji suvremeni kipar toliko pripada kulturi i tradiciji kao on. I fizički on je povezan sa zemljom iz koje potječe. Njegove se oči nalaze na etrušćanskim terracottama. On je došao do nas bitno nepromijenjen, a stariji za cijelu povijest. Bezbrižan i užaren on upravo nameće sjećanje na onog crvenog bradonju, sitog od dobrog jela, oslonjena uz svoju tustu ženu - s razglednice koju već godinama držim u svom atelijeru, zataknutu za ogledalo. Još i danas u Villa Giulija, na poklopcima svojih sarkofaga, sjede ti i takvi Etrušćani na vlastitoj smrti, nasmijani i živi. I bili bi bezvremeni, da nisu vječni, to jest suvremeni.
Kosta Angeli Radovani
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
