Titrava vječnost djetinstva
- Nakladnik: Felsina
- 11/2010.
- 144 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789537757038
- Cijena: 8.63 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Autor uporno zaziva prošle slike djetinjstva, njegovu bezbrižnost i sigurnost svjestan i sam da je arkadijsko razdoblje zauvijek prošlo a samo se povremeno stihom kratkotrajno namiče i izaziva u obavezno melankoličnoj izvedbi.
U starom kvartu (pjesnikovo mjesto prebivanja), očekivano ali i oporo, nitko nikoga više ne pozna, neke su se i kuće promijenile, miris Bivšega prolazi... a bilo bi tako dobro sa starim "prijateljima otići na kuhano vino" u staru prijaznu kavanu.
U sastavcima u kojima Prodanović tretira odsustvo (bivših aktera) i pripadnu raznoliku nelojalnost života autor i dalje uporno zaziva sreću i sklad Bivšega pa pritom, zapevši za neku nelagodu tzv. odraslog života, često propedeutički moralizira, nastavljajući tako svoju nesumnjivu brigu o malim ljudima i izgubljenoj ljudskosti - unutar vlastitog a osnovnog utopističkog horizonta.
Topla semantika druženja i prijateljevanja, prijateljskoga gradskog okoliša i poznatih kavana kao mjesta (bivše a izgubljene) socijabilnosti pod naletima novog vremena i agresivnog konzumerizma - blijedi a zamijenjuje je sračunata komunikacija i često propitna svrhovitost, koje svakako zanemaruju bazičnu humanost i humanuma kao nositelja.
Uz rijetke a uspjele sastavke vedre dječje jezične igre, najčešće piše o turobnoj deficitarnoj svakodnevici; uz već spomenuti, tematsko-motivski prtljag urbane nelagode i osjetljivog pojedinca u njoj, autor sumnja i u načelnu moć riječi pa to realizira kao "neriječ" ili "neprolaz".
Naime, kako se i očekuje, riječ je u kolokvijalnom i umjetničkom polju odavno izgubila vlastiti dignitet, a tu realnu tragičnost svjetske komunikacijske podloge, međusobnu često kobnu nerazumljivost, autor pokušava nadoknaditi opisujući tu dalekosežnu lingvo-nevolju, ili pak u iste svrhe tvori novu riječ, umjesto stare i očito devalvirane i potrošene. "Riječi su ljudi / ljudi su riječi / i oni koji postoje / i oni koji ne postoje".
Unutar vlastita utopističkog horizonta, melankolijom honoriranoga Bivšega i Prošloga, uz načelni pesimizam i očitu trošivost Svega, autor otvara novi tematsko-motivski grumen o Nepoznatom (vječnoj Tajni ljudi i njihova okoliša) kao mogućem izlazu iznevoljke petrificiranosti i opće zadešenosti.
( iz predgovora Branka Maleša )
U starom kvartu (pjesnikovo mjesto prebivanja), očekivano ali i oporo, nitko nikoga više ne pozna, neke su se i kuće promijenile, miris Bivšega prolazi... a bilo bi tako dobro sa starim "prijateljima otići na kuhano vino" u staru prijaznu kavanu.
U sastavcima u kojima Prodanović tretira odsustvo (bivših aktera) i pripadnu raznoliku nelojalnost života autor i dalje uporno zaziva sreću i sklad Bivšega pa pritom, zapevši za neku nelagodu tzv. odraslog života, često propedeutički moralizira, nastavljajući tako svoju nesumnjivu brigu o malim ljudima i izgubljenoj ljudskosti - unutar vlastitog a osnovnog utopističkog horizonta.
Topla semantika druženja i prijateljevanja, prijateljskoga gradskog okoliša i poznatih kavana kao mjesta (bivše a izgubljene) socijabilnosti pod naletima novog vremena i agresivnog konzumerizma - blijedi a zamijenjuje je sračunata komunikacija i često propitna svrhovitost, koje svakako zanemaruju bazičnu humanost i humanuma kao nositelja.
Uz rijetke a uspjele sastavke vedre dječje jezične igre, najčešće piše o turobnoj deficitarnoj svakodnevici; uz već spomenuti, tematsko-motivski prtljag urbane nelagode i osjetljivog pojedinca u njoj, autor sumnja i u načelnu moć riječi pa to realizira kao "neriječ" ili "neprolaz".
Naime, kako se i očekuje, riječ je u kolokvijalnom i umjetničkom polju odavno izgubila vlastiti dignitet, a tu realnu tragičnost svjetske komunikacijske podloge, međusobnu često kobnu nerazumljivost, autor pokušava nadoknaditi opisujući tu dalekosežnu lingvo-nevolju, ili pak u iste svrhe tvori novu riječ, umjesto stare i očito devalvirane i potrošene. "Riječi su ljudi / ljudi su riječi / i oni koji postoje / i oni koji ne postoje".
Unutar vlastita utopističkog horizonta, melankolijom honoriranoga Bivšega i Prošloga, uz načelni pesimizam i očitu trošivost Svega, autor otvara novi tematsko-motivski grumen o Nepoznatom (vječnoj Tajni ljudi i njihova okoliša) kao mogućem izlazu iznevoljke petrificiranosti i opće zadešenosti.
( iz predgovora Branka Maleša )
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.