Dubravko Pušek
Duše i trave
- Nakladnik: Felsina
- 08/2010.
- 100 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789539836144
- Cijena: 7.30 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Rođeni Zagrepčanin, pjesnik Dubravko Pušek ostvario se i afirmirao pišući na talijanskom jeziku, ali ne samo što nije zaboravio svoje hrvatske korijene, nego se kao prevoditelj potrudio predstaviti inozemnoj javnosti književne radove mnogih naših autora: u najvećoj mjeri Nikole Šopa, ali i niza drugih poput Tončija Petrasova Marovića, Antuna Branka Šimića, Dore Pfanove, Slavka Mihalića, Krune Quiena ili Pavla Pavličića.
Naša sredina, naročito marom Tvrtka Klarića (no i inih, poput Joje Ricova i Mirka Tomasovića), nastojala mu je barem dijelom uzvratiti, prenoseći većinu Pušekovih tekstova u jezik njegove mladosti i njegovih predaka, a najodređeniji rezultat jest okupljanje značajna korpusa poetskih tekstova u zbirci "Ugrušak šutnje" (Naklada MD, Zagreb 1997.).
Ne želeći ponavljati vlastiti predgovor talijanskom izdanju, kazat ću samo da Pušekovo pjesništvo vidim također kao konfliktnu (dakle: živu) raspru izrecivoga i šutnje, kao svojevrsnu sintezu organskih i anorganskih elemenata, materijaliziranu u bitnom binomu krvi i kamena. Doista, kao da se propadljiva biološka supstanca ljudskog iskustva nataložila i kristalizirala u čvrstim stijenama, u prozirnim mineralima ili blistavim listovima tinjca. Pušekovi stihovi kao da su odlomljeni od kamena ili - još bolje - kao da su vrcnuli u sudaru kresiva, pretvorivši se u iskre plamtećih formulacija koje obasjavaju tminu šutnje (ne dokidajući je nego tek načas prodirući u nju).
Nije, dakle, riječ o krijesovima opuštene imaginacije, nego o suzdržanu ali sabranu uranjanju u magmu egzistencije.
Tonko Maroević
Naša sredina, naročito marom Tvrtka Klarića (no i inih, poput Joje Ricova i Mirka Tomasovića), nastojala mu je barem dijelom uzvratiti, prenoseći većinu Pušekovih tekstova u jezik njegove mladosti i njegovih predaka, a najodređeniji rezultat jest okupljanje značajna korpusa poetskih tekstova u zbirci "Ugrušak šutnje" (Naklada MD, Zagreb 1997.).
Ne želeći ponavljati vlastiti predgovor talijanskom izdanju, kazat ću samo da Pušekovo pjesništvo vidim također kao konfliktnu (dakle: živu) raspru izrecivoga i šutnje, kao svojevrsnu sintezu organskih i anorganskih elemenata, materijaliziranu u bitnom binomu krvi i kamena. Doista, kao da se propadljiva biološka supstanca ljudskog iskustva nataložila i kristalizirala u čvrstim stijenama, u prozirnim mineralima ili blistavim listovima tinjca. Pušekovi stihovi kao da su odlomljeni od kamena ili - još bolje - kao da su vrcnuli u sudaru kresiva, pretvorivši se u iskre plamtećih formulacija koje obasjavaju tminu šutnje (ne dokidajući je nego tek načas prodirući u nju).
Nije, dakle, riječ o krijesovima opuštene imaginacije, nego o suzdržanu ali sabranu uranjanju u magmu egzistencije.
Tonko Maroević
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
