Autor raz­ra­đu­je teo­rij­ske as­pek­te et­nič­kih od­no­sa, na­či­ne nji­ho­va uru­ša­va­nja u mi­kro­so­ci­jal­noj sre­di­ni u ratu 1991.-1995. i mo­guć­no­sti ob­no­ve u novim okol­no­sti­ma po­sli­je­rat­ne Hr­vat­ske. Uzima u obzir sve mo­gu­će čim­be­ni­ke tih od­no­sa (po­li­ti­ku, dru­štvo, go­spo­dar­stvo), po­seb­no ima­ju­ći na umu so­ci­jal­na obi­lje­žja sta­nov­ni­št­va na koje se ana­li­za od­no­si.

U knji­zi je ob­ra­đe­no i ve­li­ko te­ren­sko an­ket­no is­tra­ži­va­nje koje je autor sa su­rad­ni­ci­ma po­du­zeo na po­dru­čji­ma is­toč­ne i za­pad­ne Sla­vo­ni­je, Ba­ni­je i Dal­ma­ci­je. Po­seb­no je za­nim­lji­vo vi­đe­nje me­đu­na­cio­nal­nih od­no­sa od samih ak­te­ra mi­kro­so­ci­jal­ne sre­di­ne.

Knjiga se sastoji od pet dijelova: Uvod u raspad jedne države; Kolaps socijalizma i nacionalno pitanje; Teorijski i iskustveni aspekti suživota; Empirijsko istraživanje (anketa): suživot Hrvata i Srba u po­slijeratnom razdoblju i Suživot Hrvata i Srba nakon ratnih sukoba - izgledi i perspektive. Knjiga sadržava i Dodatak: Etnografski zapisi - komentari ispi­tanika prilikom anketiranja.

 

U uvodnom dijelu knjige problematiziram raspad jugoslavenske države, sa svim tragičnim posljedicama koje su zadesile njezine stanovnike. Hrvatska je u središtu svih analiza, iako su ti procesi mnogo kompleksniji pa su uto­liko zahtijevali uključivanje mnogih aktera s prostora bivše Jugoslavije, ali i iz svijeta. Raspad Jugoslavije zatekao je sociologe nespremne, što je dodatno otežavalo interpretativne zahvate u te procese i nametalo brojne dileme i pi­tanja.

Zašto se sve to dogodilo na tako krvav i tragičan način? U raspravama o kolapsu socijalizma i nacionalnom pitanju analiziram aktiviranje etnonacionalizama, posebno hrvatskog i srpskog, koji postaju nove kolektivističke paradigme i socijalni obrasci za rješavanje nagomilanih društvenih protur­ječja, te pogodna zamjena za propali socijalizam. Slijede analitički doprinosi razumijevanju i kritičkom prevrednovanju pojmova "nacionalni karakter", identitet i sjećanje.

U poglavlju o teorijskim i iskustvenim aspektima suživota obrađujem važ­nost i ulogu lokalnih zajednica u izgradnji mreža primarnih socijalnih odno­sa, posebno susjedstva, prijateljstva, generacijskih i bračnih veza nakon rata. Suživot u ovom radu interpretiram kao normativnu i funkcionalnu umreženost i uzajamnu toleranciju različitih makro/mikrogrupnih subidentitetskih obilježja različitih socijalnih aktera u lokalnim zajednicama. U empirijskom istraživanju analiziraju se stavovi ispitanika o prijeratnom, ratnom i posebno poslijeratnom suživotu između Hrvata i Srba.

Cjelokupni empirijski materijal podijeljen je na nekoliko podcjelina. U njima se analizira sjećanje na prijeratni suživot i mogući oprost nakon završetka rata. Zatim se razmatraju međuna­cionalni i "zavičajni" sukobi u poslijeratnom razdoblju, rekonstrukcija multi­etničkih lokalnih zajednica, simboličko nasilje kao prepreka obnovi suživota i nacionalni identitet Hrvata i Srba u "novom" vremenu.

U zaključnim razma­tranjima problematiziram izglede i perspektivu suživota Hrvata i Srba u po­slijeratnim i eurointegracijskim procesima. Tome sam dodao uvide u stanje na terenu u obliku etnografskih zapisa, koje smo bilježili za vrijeme anketiranja. Ispitanici su usmeno komentirali svoje prijeratne, ratne i poslijeratne doživlja­je, što zorno svjedoči o tim etničkim vremenima.

D. B.


***

Dr. sc. Dra­gu­tin Babić, so­cio­log, viši znan­st­ve­ni su­rad­nik u In­sti­tu­tu za mi­gra­ci­je i na­rod­no­sti u Za­gre­bu. Bavi se em­pi­rij­skim is­tra­ži­va­nji­ma me­đu­na­cio­nal­nih od­no­sa. Do­bit­nik Dr­žav­ne na­gra­de za zna­nost za 2008. go­di­nu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.