Skica za književne portrete
- Nakladnik: Andrijići
- 05/2011.
- 184 str., meki uvez
- ISBN 9789536196838
- Cijena: 12.08 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
U početku sam mislila: o Emersonu, Sabatu, Virginiji Woolf i ostalim ljudima-rječnicima, kako ih ponekad nazivam loveći ih po drvenim policama. A onda sam, bližeći se kraju ovih malih portreta, shvatila: ovo su moje skice, skice za portret osobe koja se još u djetinjstvu, umjesto lutkama, igrala knjigama.
Susret s Emersonovim esejima jedan je od važnijih književnih susreta moga života. I nakon više mjeseci šetnji i uživanja u svježem zraku njegovih misli i rečenica, otkrila sam nešto vrlo važno s obzirom na moju ljubav prema zvijezdama: Emerson je rođen 25.5.1803. godine - točno 150 godina prije mene, odnosno moj se prvi udisaj dogodio točno na sto i pedesetu godišnjicu njegovog prvog udisaja. Odavno znam kako slučaj ne postoji. Poznavajući Emersona znam i kako on to zna.
Uostalom, kakvu prepreku ljudima zraka može značiti vrijeme? Istovremeni boravak na Zemlji često nas razdvaja, ali iste sklonosti, da ne kažem ljubavi, s lakoćom prelaze vremenske granice, spajajući nas u nekoj nevidljivoj točci.
Još jedan od onih o kojima je ova knjiga rođen je 25. svibnja, ali neke puno kasnije godine od Emersona (i ranije od mene) - Robert Ludlum. Čak je i prvi sin Ernesta Sabata rođen istog datuma. "Slučaj je način na koji Bog djeluje kad želi ostati anoniman", rekaoje netko nepoznat i vjerujem mu. A moglo bi se još govoriti o nekim neobičnim vremenskim poveznicama ovih naoko vrlo različitih pisaca i spisateljica. Npr. Virginia Woolf i James Joyce ne samo da su rođeni iste godine već su iste godine i umrli.
No, ne smijem zaboraviti ono što ste već vjerojatno i sami primijetili: ova knjiga nije ambiciozna. Niti želi niti zna kako postati čitanom i važnom. Radije bih je nazvala malom ljubavnom prozom, nadajući se da ste i to već sami osjetili, tu ljubav prema - ponegdje piscu, a na nekoj drugoj stranici prema knjizi. Jer, kod pisaca i čitatelja odnos je uvijek matematički jednostavan: jedan naprama jedan. Tu smo sami, bez obzira s koje se strane knjige nalazili.
I tako, u živote ovih dvadeset pisaca i spisateljica zavirujem s ljubavlju kao jedinim dopuštenjem, čak i kad nisam sigurna opravdava li ljubav čeprkanje po tuđim životima. No, tješim se stihom Leonarda Cohena: "Ljubav je opravdanje svijeta za njegovu nakaznost".
Na kraju, ukoliko je ova knjiga izazvala u vama želju za susretom s rečenicama ili licima spomenutih autora, vrijedilo ju je napisati.
Jer, pisanje bez čitanja je obično kurje oko na tabanu života: boli, a ne vidi. To mu ne smijemo dopuštati.
Zdenka Andrijić
Susret s Emersonovim esejima jedan je od važnijih književnih susreta moga života. I nakon više mjeseci šetnji i uživanja u svježem zraku njegovih misli i rečenica, otkrila sam nešto vrlo važno s obzirom na moju ljubav prema zvijezdama: Emerson je rođen 25.5.1803. godine - točno 150 godina prije mene, odnosno moj se prvi udisaj dogodio točno na sto i pedesetu godišnjicu njegovog prvog udisaja. Odavno znam kako slučaj ne postoji. Poznavajući Emersona znam i kako on to zna.
Uostalom, kakvu prepreku ljudima zraka može značiti vrijeme? Istovremeni boravak na Zemlji često nas razdvaja, ali iste sklonosti, da ne kažem ljubavi, s lakoćom prelaze vremenske granice, spajajući nas u nekoj nevidljivoj točci.
Još jedan od onih o kojima je ova knjiga rođen je 25. svibnja, ali neke puno kasnije godine od Emersona (i ranije od mene) - Robert Ludlum. Čak je i prvi sin Ernesta Sabata rođen istog datuma. "Slučaj je način na koji Bog djeluje kad želi ostati anoniman", rekaoje netko nepoznat i vjerujem mu. A moglo bi se još govoriti o nekim neobičnim vremenskim poveznicama ovih naoko vrlo različitih pisaca i spisateljica. Npr. Virginia Woolf i James Joyce ne samo da su rođeni iste godine već su iste godine i umrli.
No, ne smijem zaboraviti ono što ste već vjerojatno i sami primijetili: ova knjiga nije ambiciozna. Niti želi niti zna kako postati čitanom i važnom. Radije bih je nazvala malom ljubavnom prozom, nadajući se da ste i to već sami osjetili, tu ljubav prema - ponegdje piscu, a na nekoj drugoj stranici prema knjizi. Jer, kod pisaca i čitatelja odnos je uvijek matematički jednostavan: jedan naprama jedan. Tu smo sami, bez obzira s koje se strane knjige nalazili.
I tako, u živote ovih dvadeset pisaca i spisateljica zavirujem s ljubavlju kao jedinim dopuštenjem, čak i kad nisam sigurna opravdava li ljubav čeprkanje po tuđim životima. No, tješim se stihom Leonarda Cohena: "Ljubav je opravdanje svijeta za njegovu nakaznost".
Na kraju, ukoliko je ova knjiga izazvala u vama želju za susretom s rečenicama ili licima spomenutih autora, vrijedilo ju je napisati.
Jer, pisanje bez čitanja je obično kurje oko na tabanu života: boli, a ne vidi. To mu ne smijemo dopuštati.
Zdenka Andrijić
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.