Sabljakov izbor iz djela Janka Polića Kamova "Psovka i maštarije" ozbiljan je i kompetentan uvid u opus pisca avangarde koji je anticipirao sva kasnija moderna strujanja u nacionalnoj literaturi. Kamovljeva pustolovina satkana je od (samo)poricanja: što je otpočelo kao instinktivni krik koji objavljuje pravo na život rastvara se u odustajanje od života, psovka ustupa mjesto analizi (H. Pejaković).

Izbor iz poezije počinje uvodnom pjesmom Preludij iz zbirke izazovnog i zapravo programatskog naslova Psovka. To su stihovi pjesnika koji se odrekao obveze da stvara takozvanu ljepotu, dramatično mijenja vokabular pjesništva u koje je unio dotad nezabilježene seksualne konotacije: Silovat ću te, bijela hartijo, nevina hartijo; / ogromna je strast moja i jedva ćeš je podnijeti… Autobiografske činjenice i književne nazore potvrđuju novele Brada, Sloboda, Bitanga. Antologičar Kamovljeve knjige Tomislav Sabljak, koji je doktorirao tezom scenskih djela Janka Polića Kamova, znalački komentira prvu objavljenu dramu Tragedija mozgova i najbolji dramski tekst Mamino srce.

Članci, feljtoni i ulomci iz pisama svjedoče o piščevu mukotrpnom životu i poimanju književnosti, znanosti i politike. U pismu bratu Vladimiru Poliću piše: I preko onih crnih mojih stranica možda će ipak sinuti nešto svjetla i sunca i možda će tamo koji čitalac naći uza sav neuspjeh stihova i dramatizacija, komad jedne duše, komad svoga života i svojih boli.Knjiga Janka Polića Kamova „Psovka i maštarije“ pridonosi boljem razumijevanju pisca i njegove umjetnosti. A svu tragiku njegova samotničkog prerano završena života i svijest o sebi opisuje njegova oporučna misao: Tijesan mi bijaše vijek a velebna duša. (Đ.M.)

***

Književni povjesničar i antologičar, prozaik, pjesnik, kritičar, prevoditelj i urednik Tomislav Sabljak rođen je u Zagrebu 1934. godine. Autor je knjiga "Teatar Janka Polića Kamova" (za koju je primio uglednu nagradu Marko Fotez), "Teatar XX. stoljeća", "Rječnik hrvatskoga žargona", zbirke priča "Pas ispod kože". Zapažene su mu studije o Krleži, Kamovu, Ujeviću i Kolaru. Voditelj je projekta Kratki pripovjedni oblici u hrvatskoj književnosti.

Dekadent, egocentrik, začudna i kontroverzna ličnost, apokaliptički pjesnik, prvi hrvatski pjesnik asfalta Janko Polić Kamov rođen je na Sušaku, malenom provincijskom naselju pored Rijeke, u dobrostojećoj obitelji u kojoj je stekao prvu naobrazbu. Osnovnu školu završio je s odličnim ocjenama, potom upisuje gimnaziju na Sušaku ali ubrzo biva izbačen. Školovanje nastavlja u Senju, gdje je također izbačen, zatim u Zagrebu ali i nju napušta. Tri je mjeseca 1903. proveo u zatvoru zbog sudjelovanja u demonstracijama, a već sljedeće godine putuje s glumačkom družinom po Dalmaciji i Crnoj Gori. Od 1907. počinju njegova putovanja po Italiji, dok ljetne mjesece 1908-09. provodi kod brata Vladimira u Puntu na Krku. Druži se s tamošnjim stanovništvom i piše.

Kamov ne pripada nijednoj grupaciji, nego stoji kao samosvojna, buntovna osobnost, te svojim djelom anticipira kasnije književne događaje u Hrvatskoj. U kratkome vremenskom razdoblju od 1906. do 1910. piše poeziju, prozu, drame, feljtone, članke, kritiku i eseje, ali on kao da stvara negaciju tih vrsta - antipjesme, antidrame i antiromane. Verizam njegova izraza šokantan je u ono vrijeme, a socijalni, antiklerikalni i anarhistični bunt bilo je teško razumjeti.

Za vrijeme života objavio je samo dvije zbirke pjesama, "Psovka" (1907) i "Ištipana hartija" (1907), dvije drame "Tragedija mozgova" (1907) i "Na rođenoj grudi" (1907), i neke novele. Svoje najbolje djelo, "Isušena kaljuža" piše od 1909-09., dok je sabrana djela objavio Dragutin Tadijanović tek 1956-58.

Godine 1910. dolazi u Barcelonu gdje ubrzo, s nepune 24 godine, umire u bolnici za uboge i siromašne Santa Cruz. Pokopan je u zajedničkoj sirotinjskoj grobnici, bez imena.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.