Njemački pjesnik i dramatičar Friedrich Schiller postao je slavan zahvaljujući drami "Razbojnici" (1781.) te je, uz Goethea, najvažniji pisac njemačkoga romantizma. Prve su mu drame bile buntovne, a tek posljednjih godina života u Weimaru piše svoje povijesne drame koje se smatraju vrhuncem njegova stvaralaštva.

Schillerov dramski prvijenac "Razbojnici" (1781.) - ovdje u prijevodu Alke Škiljan - uz Goetheove "Patnje mladog Werthera" najpoznatije je djelo njemačkoga romantizma. Provokativnošću tog djela mladi je Shiller uzburkao kulturnu javnost, pri čemu se posebno izazovnim pokazalo tematiziranje generacijskoga konflikta i emancipacije pojedinca, ali jednako tako i specifični Schillerovi filozofski i politički stavovi koji su bili bliski stavovima suvremene političke opozicije. Drama "Razbojnici" praizvedena je 1782.

"Marija Stuart" (1801.) - u prijevodu Trude Stamać - povijesna je drama koja govori o pogubljenju najveće suparnice engleske kraljice Elizabete I. Potresna drama o ljubavi i moći i sudbinama dviju iznimnih žena i danas je vrlo aktualna, a budući je riječ o novom prijevodu, knjiga predstavalja prinos u proučavanju svjetske književne baštine. Mnogi je, zbog iznimne dramske kompozicije, smatraju najuspjelijim Schillerovim djelom razdoblja weimarske klasike.

Drame je pogovorom popratio prof. dr. Marijan Bobinac.

***

Friedrich Schiller (1759. - 1805.) rođen je u Marbachu. Slavu je stekao već u ranoj mladosti svojim dramskim prvijencem, kazališnim komadom "Razbojnici" (Die Räuber, 1781.). Proturječni odjeci "Razbojnika" u čitalaca i gledatelja u mnogočemu su usmjerili autorov kasniji životni put, a široka publika Schillera sve do naših dana doživljava kao pisca upravo tog djela.

Nakon što je početkom 1780-ih morao napustiti zavičajni Württemberg zbog ponižavajućeg tretmana od tamošnjih vlasti, Schiller je sljedećih godina više puta mijenjao boravište, krećući se od jedne do druge zemlje partikularnoga Njemačkog Carstva. U tom razdoblju mladi će autor svoju ranu književnu slavu potvrditi dramama poput "Spletke i ljubavi" (Kabale und Liebe) i "Don Carlosa". Naposljetku, nastanit će se u malom vojvodstvu Saskoj Weimar, tadašnjem središtu njemačkoga književnog i intelektualnog života u kojem je, uz književne velikane Johanna Gottfrieda Herdera i Christopha Martina Wielanda, živio i radio i Johann Wolfgang Goethe.

Godine 1789. Schiller dobiva mjesto profesora povijesti u Jeni, na sveučilištu vojvodstva Saske Weimar. Poziv na tada vodeće njemačko sveučilište (na njemu su predavali ili studirali Fichte, Hegel, Sendling, braća Humboldt, braća Schlegel, Hölderlin...) proizišao je iz Schillerovih višegodišnjih povijesnih istraživanja, a posebno je priznanje stekao studijom o nizozemskoj borbi za neovisnost od Španjolske. Usporedno s tim Schiller se intenzivno počinje baviti povijesnom dramom.

Bolest pluća, koja će biti i razlogom njegove prerane smrti 1805. godine, prisiljava Schillera na prekid akademske karijere već početkom 1790-ih.

Schillerovo kasno stvaralaštvo, filozofsko jednako kao i književno, stoji u znaku nove klasične njemačke književnosti, takozvane vajmarske klasike, čije su osnovne odrednice klasicistička strogost forme i objektivistička težnja za obuhvaćanjem cjeline iskustva. Te odrednice u mnogočemu stoje u suprotnosti prema estetici ranoga romantizma, književnog strujanja koje se javlja potkraj 1790-ih, ali jednako tako i prema pokretu "Sturm und Drang".

Dramatičar, pjesnik i književni teoretičar i jedan od najistaknutijih predstavnika njemačkog romantizma, intimni Goetheov prijatelj. Puno ime mu je Friedrich Johann Cristoph Schiller, a titulu "von" dobio je 1802.

Nakon burne mladosti smirio se na mjestu profesora povijesti na sveučilištu u Jeni. Tada piše niz studija, eseja i kritika iz oblasti filozofske estetike. Potkraj života seli u Weimar, na Goetheov poziv, gdje nastaju njegova posljednja i ujedno najbolja dramska djela.

Do odlaska na jensko sveučilište poznatije su Schillerove drame "Razbojnici" ("Die Räuber", 1782), "Spletka i ljubav" ("Kabale und Liebe", 1784) i "Don Carlos" (1787).

"Razbojnici", vrhunsko ostvarenje "Sturm und Dranga", imali su velik uspjeh. Iz weimarskog razdoblja potječu njegove najzrelije drame, uglavnom o povijesnim ličnostima: dramska trilogija "Wallenstein" (1798-1800), tragedija "Marija Stuart" (1801), drama "Wilhelm Tell" (1804), koja postaje švicarska nacionalna drama.

Schiller je objavio i više pripovijesti s alegoričnom pozadinom, a pisao je i balade, od kojih je najveći utjecaj izvršilo "Zvono".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.