Priče Lane Derkač pripovijedaju o apokaliptičnim događajima, o ljubavnim brodolomima koji završe ubojstvom, o moralnoj dilemi jednog lopova ili dosadi sasvim običnog boga koji upravlja svima nama, a s druge strane to su priče o svakodnevici koju dijelimo s prijateljima. Tekstovi su to koji nas suočavaju s onim što se proteklih...

Prepuna želje i mogućnosti da začudi, Lana Derkač je pjesnikinja koja uporno razbija klišeje, frazeme – koja razmišlja i koja svoj svijet usitnjava, do najmanjih i najbizarnijih banalnih sastojaka. Ona u tome svemu očituje i volju da poezijom nešto promijeni, iako nije sigurna da je ikakva promjena moguća. 

Pjesnkinja uz pojam praznine uspostavlja uzročno-posljedične veze, njena je praznina pokrenuta, a upravo taj proces pokretanja praznine dobiva nepregledno značenje za hrvatsku poeziju u cjelini, jer neke se granice pjesništva ne pomiču niti naglo, niti slučajno. Pjesnikinjina tišina ima svoj tajni modernistički kod, okus...

U dvadeset dva eseja okupljena u knjizi propituju se raznorazne teme kao što su Čistina, Jezik, Čekanje, Prevođenje, Borba, Veličina... Njezinom osebujnom, lucidnom logikom svaka razmatrana riječ, pa i cijela tema, razrastaju se u sasvim novi književni svijet, postaju uporište za promišljanje jezika, fenomena...

Junakinja-pripovjedačica ulovljena je u mrežu obiteljskih odnosa i svakodnevice koju osjeća kao stranu i čijoj nužnosti nastoji umaknuti. Odnos prema majci i baki, sebičnost, egoizam i ignorancija kao etos današnjeg čovjeka, neka su od čvorišta oko kojih se plete ovo slojevito tekstualno tkivo. Može li se umaknuti...

Priče o naizgled običnim ljudima, smještene u prepoznatljive vremensko-prostorne koordinate, nisu samo prozne minijature koje popisuju pomalo tjeskobne ljudske egzistencije i situacije već kao da u svakoj od njih možemo naići na implicitne ili eksplicitne zapise o smislu života...