Pjesnkinja uz pojam praznine uspostavlja uzročno-posljedične veze, njena je praznina pokrenuta, a upravo taj proces pokretanja praznine dobiva nepregledno značenje za hrvatsku poeziju u cjelini, jer neke se granice pjesništva ne pomiču niti naglo, niti slučajno. Pjesnikinjina tišina ima svoj tajni modernistički kod, okus tišine, zvuk vremena, ona se mitološki vraća svaki put/ kad Orfej ustane presavije novine/ i pospano izađe iz eritrocita/ kao iz prigradskog autobusa...
 
Tea Benčić, Forum
 
 
Dapače, ona će posegnuti za simbolom bjeline (snijega, hostije) kao novom "šifrom" čišćenja bića od nanosa zagađenosti svijetom i stanovite ovdašnje posvećenosti, te tvorbe "prvobitne" iskonskosti ljudskosti (...) Bjelina dakako ima efekt da "realnost" učini magićnom , da je u neku ruku debanalizira, kao što s druge strane prema urbanom pejzažu, iako ga rado koristi, osjeća stranost u onom smislu u kojemu taj pejzaž čini prirodu stvari i svijeta surogatom (sjajna intertekstna "interpretacija" Cesarićeve Voćke poslije kiše u pjesmi Korito novo).
 
Cvjetko Milanja, Hrvatsko pjesništvo od 1950. do 2000., Svezak IV, knjiga 2.
 
 
Dio navedenog pjesničkog stratuma Lana Derkač spaja ne samo začudnom metaforom, nego i ludičkom atmosferom pjesme, koja mogućoj "duhovnosti" dodaje ironični podtekst, a u "svakidašnjem" pronalazi prepoznatljiva mjesta duhovnosti (...)
 
Branimir Bošnjak, Hrvatsko pjesništvo/pjesnici 20. stoljeća

Lana Derkač rođena je 1969. godine u Požegi. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, drame i eseje. Njezini su tekstovi objavljeni u mnogim antologijama, panoramama i zbornicima u zemlji i inozemstvu. Sudionica je brojnih međunarodnih pjesničkih festivala i raznih književnih događanja. Tekstovi su joj dosad prevođeni na dvadeset jezika. Dobitnica je više književnih nagrada, među ostalima i Nagrade “Risto Ratković” za najbolju zbirku pjesama u regiji, to jest na prostoru Crne Gore, Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine.

Objavila je zbirke poezije "Usputna raspela" (1995.), "Utočište lučonoša" (1996.), "Eva iz poštanskog sandučića" (1997.), "Škrabica za sjene" (1999.), "Osjećam melankoliju" (s R. Jarakom i T. Ribićem, 2002.), "Šuma nam šalje stablo e-mailom" (2004.), "Striptiz šutnje" (2006.), "Tko je postrojio nebodere" (2006.), "Murmullo sobre el asfalto" (s Davorom Šalatom, Guadalajara, 2008.), "Qui a mis en rang les gratte-ciels? et autres poèmes" (Bruxelles, 2010.), "Šah sa snijegom" (2011.), "Tko je postrojio nebodere i druge pjesme" (Tunis, 2014.), "Posvajanje neba" (2015.), "Ugovor s prašinom" (Bijelo Polje, 2017.) i "Hotel za mrtve" (2020.), zbirku eseja "Strateg" (2015.), zbirke kratkih priča "Osluškivanje anđela" (2003.) i "Zastava od prašine" (2009.), zbirku drama "Rezignacija" (2000.) te roman "Doručak za moljce" (2012.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.