Riječ je zbirci poezije sedmorice pjesnika koji su životom i radom vezani za kazalište pa su mu tako posvetili i dio svoga pjesničkog opusa. Jedinstvena je to tematska pjesnička knjiga: posveta je i poklon sedmorice umjetnika riječi koji su jednom nogom živjeli u poeziji i literaturi, a drugom, koja im je ostala zaglavljena među kazališnim daskama.

Svaka njihova pjesma iskazivanje je ljubavi, strasti, poštovanja prema znanim i neznanim glumcima/glumicama, dramatičarima, djelima, pozornicama, izvedbama, likovima, sveukupnoj magiji kazališta iz koje oni ne isključuju ni binske radnike, vatrogasce, garderobijerke, šminkere, portire, cug-majstore, a pogotovo ne onu ključnu stranu prirodnog kazališnog trokuta – publiku.

Među sedmoricom autora, četvorica su akademici, ali i dvojica doktora znanosti. No, svi su oni ponajprije vrsni pjesnici i dramaturzi, libretisti, lutkari i – kazališni radnici.

U pogovoru Lada Čale Feldman piše: "Baštineći dakle ideju što se od antičke i srednjovjekovne filozofije selila u renesansno pjesništvo – u svemirskih pobratima našoj muškoj družini kakvi su Petrarca i Ronsard - pa u baroku dospjela i na svoje zakonito ishodište, sam teatarski proscenij, odakle se vanitas obznanjivala odličnicima koliko i jadnicima u svojstvu božanske opomene, naši pjesnici-kazalištarci gotovo redom pokazuju i stilski i versifikacijski afinitet upravo prema toj, drevnoj auri. Sjetno rabe stare metričke forme, strofe i srokove, odajući dug kulturološkome značaju što su ga i poezija i kazalište svojedobno izgradili na liniji Šibenik-Split-Hvar-Dubrovnik: dobar dio naraštaja koji zbirka okuplja i sam potječe iz toga pjesnički eksplozivnog bermudskog višekutnika, pa i ne čudi da kazalištarsko-zaljubljeničke ode sriče dubrovačkom dramatiku Marinu Držiću ili, od svojih suvremenika, splitskom glumcu Josipu Gendi, ili redatelju Marinu Cariću i njegovim novovjekim povratcima starijoj hvarskoj dramatici, a onda i družini hvarskih pučkih kazališnih dobrovoljaca u čast čijih legendarnih predstava što krše razdjelnicu amaterskog i profesionalnog kazališta se ritualno slavilo, ispijalo – i pripijevalo."

Oni su: 

Arsen Dedić (1938–2015), autor bezbrojnih stihova, songova i glazbe za teatar. Nerijetko i izvođač, te osnivač i jedini akter Arsen cabareta.

Jakša Fiamengo (1946), autor kazališnih songova i kazališnih tekstova za djecu, dugogodišnji kritičar i selektor na festivalima.

Enes Kišević (1947), autor stihova u predstavama i glumac.

Tonko Maroević (1941), autor mnogih kazališnih napjeva, libretist, dramaturg i prevoditelj.

Zvonimir Mrkonjić (1938), autor kazališnih songova, prevoditelj i dramaturg.

Tahir Mujičić (1947), dramatičar, autor songova, redatelj, lutkar.

Luko Paljetak (1943), dramatičar, dramaturg, prevoditelj, redatelj, autor songova, skladatelj, scenograf, lutkar… i glumac.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.