Lukićeva inventivnom sintaksom direktnih početaka strofa i autocitatnim interpolacijama izravno „pušta“ čitatelja u prizorište pjesme, koja ponekad nosi puni sadržajni potencijal za pripovijetku, ili sadrži jezgru dramskog lika... Ljepota pjesničkih slika (čovjek s kišnim prstima, planktoni pustinje, dine koje govore - u kojima žive školjke i nastaje život iz zrna, golemi plodovi, cvijeće i kukci, žive boje, brza rađanja djece…) izravno će ponekad podsjetiti na fovistička platna, gogenovska podneblja ili plastičnu umjetnost nadrealizma (La femme qui marche).

Na fontu vreve života, ili, nasuprot - tla same pustinje, ocrtava se (ob)lik vječnog ženskog, kao lik Pramajke Venere, Eve - Meduze, Dine, „davno rođene“ djevojke „kose pune cvrčaka“ kao dalekog odjeka psalmičke Zaručnice... ili pak odraženih mnogih žena, elementarnih i iskonskih. U spremnosti na tako kompleksno pjesničko svjedočenje, s dubokom darovitošću, kroz traganje za unutrašnjom strukturom, poezija Neve Lukić, tražeći korijen, prošiva iskonski prirodni svijet dubinama ljubavi kao vezivom.
 
Vera Vujović, Poezija naglas, Treći program Hrvatskog radija
 
 
Neva Lukić u raznim se poetičkim transponiranjima egzistencije odvažuje i na neoavangardističku fragmentaciju i prekoračenje zasebnosti pjesničkoga teksta koji se približuje konkretnoj i vizualnoj poeziji, odnosno dodirima grafičkoga oblika teksta s likovnošću, a sinestezijskim tendencijama s glazbom. Radi se tu o oduljoj pjesmi ili kraćoj poemi Kula Babilonska, koja slijedi model posve razlomljene i razigrane grafičke poeme Stéphanea Mallarméa Bacanje kocke ili, u hrvatskome pjesništvu, donekle sličnu strukturaciju poeme Radovana Ivšića Narcis.

Iako se na prvi pogled Kula babilonska svojom neoavagardističkom profilacijom čini najudaljenijom od kakve egzistencijal - analitike, ona - kad se stavi u zagrade razlomljen grafički oblik i značenje fr - zapravo ponavlja temeljne preoblike egzistencijalnoga u poeziji Neve Lukić - arhimitologičnost, kozmizaciju i simbolizaciju koja se, dakako, realizira u biblijskoj metafori kule babilonske. U njoj nisu samo do međusobne nerazumljivosti razdijeljeni jezici različitih plemena i naroda, već i posve osobni jezici svakoga čovjeka pa je i opće nerazumijevanje među ljudima samo još jedna od egzistencijalnih konstanti, upravno ontološki uvjetovane posljedice čovjekova palog stanja.
 
Davor Šalat, Poezija, br. 1-2, lipanj 20125.

Neva Lukić magistrirala je povijest umjetnosti i arheologiju u Zagrebu i Teoriju moderne i suvremene umjetnosti na sveučilištu Leiden u Nizozemskoj. Djeluje kao književnica, likovna kritičarka, kustosica i voditeljica književno-izvedbenih radionica. Surađuje i s drugim umjetnicima iz raznih umjetničkih područja. Primjerice, u suradnji sa Sarom Rajaei nastao je kratak film "The Motel in the Well" (2016.). Pjesme i priče objavljene su joj u raznim časopisima/zbornicima te na radioteleviziji, a sudjelovala je i na različitim čitanjima/festivalima poezije, proze ili filma. 

Objavila je: "Travka preko oblaka" (2018., Zagreb), "More i zaustavljene priče" (2016. – Zagreb, 2018. – Beograd, 2018. – Leiden, u prijevodu Endless Endings), "Sjene sjemenki" (2015., Zagreb), "Haljina Obscura" (nagrada za mlade pjesnike Zdravko Pucak, 2010., Karlovac), "Ljudi bez parka" (2009., Zagreb). Pjesme i priče prevedene su joj na makedonski i engleski jezik. Članica je HDP-a, AICA-e te studijske sekcije ULUPUH-a.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.