"Mile vile i njihove sile" prvi je prijevod sabranih pjesama Gregory Corsoa. Uz knjigu ide i plakat s pjesmom "Bomba". Gregory Corso (1930-2001.) je bio četvrti i najmlađi član užeg jezgra beatnika i, po mnogima, najznačajniji pjesnik.

Teško je pobrojati sve teme i motive njegove poezije, jer radi se o pjesniku koji cijelim svojim radoznalim životom živi poeziju pa je i njegov opus fuzijski, no prepoznatljiv po beatnički antikonformističkom tonu; emancipatorskom, antimilitarističkom, intelektualno i duhovno provokativnom i građanski aktivnom, kao i po poetskoj formi. Formalno je to očito po jazzističkom tretmanu pravopisa, lomljenju slobodnih stihova u nejednake retke, varijabilnim ritmovima i raznovrsnim strofama, vođenim vlastitim osjećajem i potrebom.
Utjecaj jazza očit je i po izričitim posvetama Charlieju Parkeru i Milesu Daviesu. Osim jazzera Corso se uglavnom oslanjao europsku poetsku tradiciju − nije slučajno insistirao da bude pokopan u Rimu pored Shelleyja − i beatnički poetički kružok.

Osovine njegova opusa su poeme, poput „Ženidbe“, u kaligram uobličene „Bombe“ ili „Moći“. U svima njima Corso pokazuje iznimnu erudiciju, reflektira i lebdi oko motiva, kao da se dijalektički nadmudruje sa samim sobom, pomalo i esejizira, a pri tome mu ne manjka ni humora, ni paradoksalnih iskaza, ni ironije, ni nadrealističkih motiva.

Ted Morgan reče, ako su Ginsberg, Kerouac i Burroughs bili tri ušketira beatničkog pokreta, Corso je bio D'Artagnan.

Kruno Lokotar

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.