Kad se 2005. Pero Kvesić odlučio na eksperiment i svoje zapise počeo objavljivati na blogu, vjerojatno nije ni sanjao da će njegov Čovjek-vadičep i Žena-riba napraviti puni krug i svoje putovanje završiti među koricama. Nakon više od milijun posjetitelja i dvije tisuće postova Čovjek-vadičep i Žena-riba zaslužili su da...

Knjiga istoimenog naslova osnova je na kojoj je izniknuo film, ali i nadopuna i objašnjenje nedorečenog. Ona pokazuje kako se ista tematika prelama u različitim medijima; da je sredstvo, put, ujedno sastavni dio cilja. Isti sadržaj drugačije djeluje na filmskom platnu, a drugačije kao crna slova na bijelom papiru.

Pero Kvesić opravdao je reputaciju urednika erotskog magazina i znalački napisao zbirku priča erotskog sadržaja, no svođenje tih priča samo na erotiku bilo bi pogrešno i nepravedno u isti mah. Ovo je 'Seks i Zagreb iz viđenja Pere K.', muškarca u najboljim godinama, koji šeće ulicama grada, stoji ispred Zvečke, u...

Knjiga je sastavljena od tekstova nastalih još prije pojave bloga, kao i onih pisanih izravno za blog. No, unatoč raznolikosti, knjiga je zaokružena i kompaktna, jer je sastavljena od tekstova u kojima se Kvesić bavi dvjema tematskim preokupacijama : neobičnim i naoko neobjašnjivim događajima iz svakodnevice, te suživotom...

Upozorenje! Ovo je varljiva priča! Pisac priča jedno, da bi kazao drugo, a zapravo će reći treće… Drugim riječima, ovo je “ljubić”, ali se kroz njega izlaže životna filozofija, a sve zajedno govori o trenutku u kojemu se priča odvija. No i tu postoji varka: taj trenutak govori o vječnim elementima ljudske prirode....

Možete li, primjerice, još uopće zamisliti kako je to živjeti bez mobitela? Možete li danas, kad za svaki vrag samo utipkate jednu sms poruku, uopće shvatiti kakva je to frka kad tražite jednu curu, a ne znate gdje je izašla te večeri, a kovanice za rijetke ispravne telefonske govornice pravo su bogatstvo jer ste totalno...

Rodonačelnik suvremene hrvatske urbane proze ispisao je kroniku zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća svoga grada i zemlje: zabavno i malo gorko. Čovjeku koji nikada nije promijenio svoju zagrebačku adresu, onu stvarnu kao i onu literarnu, velika tranzicija i ostvarenje tisućgodišnjeg sna nadaje se kao provincijalna 'commedie...

Istom nonšalantnom lakoćom kojom je 1975. rušio uvriježene socijalističke stereotipe o "radnom narodu i poštenoj inteligenciji", opisom svojih studentskih pijanki, tuluma i seksualnih eskapada, danas svjedoči o tome što je doista radila generacija naših "očeva".