Za Anastaziju tri najvažnije riječi Zakona Svemira glase: „usavršavati životnu sredinu“. Čovjek treba usavršavati svoju životnu sredinu da može postati savršeniji od stvoritelja. On treba uravnotežiti u sebi antirazum i razum. Oni nose ne samo pečat raznolikosti i suprotnosti samoga ljudskoga bića...

Nastavljajući tematiku VI. knjige ciklusa "Zvonki cedar ruski", "Knjige naslijeđa", u "Obredima ljubavi" Vladimir Megre istražuje obrede iz vedskoga vremena, s naglaskom na obredima ljubavi, koji su bili sposobni sačuvati ljubav u obitelji. Ljubav uzdiže na razinu kozmičke supstancije i pridaje joj karakter...

U nastavku priče o Anastaziji, u prvome dijelu VIII. knjige pod naslovom «Nova civilizacija», naša se Zemlja prepoznaje kao mjesto preobrazbe, s koje će, slijedeći Božanski program, sretno čovječanstvo širiti sreću u čitav Svemir.

Vladimir Megre nas ponovno poziva na putovanje dalekim stepama i preispitivanje onoga što znamo o sebi i svijetu. Oni koji će mu se na tom putovanju pridružiti, sigurno će nakon čitanja biti nagrađeni mnogim novim spoznajama.

Privlačnost 'priče o Anastaziji' nesumljivo leži u aktualnosti same poruke koju Megre prenosi čitatelju: kako pronaći svoje mjesto u svijetu koji se ubrzano mijenja, kako pomiriti proturječje imati – biti, na koji način ponovno pronaći svoj istinski identitet koji 'spava' pod naslagama pogrešnih misaonih...

U toj tajgi, kojoj se ne vidi kraja, nalazi se nevelika Anastazijina čistina, koju ona ne želi ostaviti, niti je želi zamijeniti čak ni za najraskošniji stan u gradu. Čistina samo ostavlja dojam najobičnije pustare, gdje nema ni kuće, ni kolibe, niti ikakvih uvjeta svojstvenih gradskome načinu života. No Anastazija će se razveseliti...