Lujanovićev je roman autentična i žestoka proza iz koje se čita opako bolna kritika društva, no njegov je veliki plus u tome što to ne čini direktno i eksplicitno, već prepušta svojim likovima da sami o njoj svjedoče, iskustvom vlastite kože. Vrlo pismen na svim razinama, jezično i stilski uvjerljiv, Lujanović zna kako graditi prozu s jasnom socijalnom motivacijom, a pri tome ne upasti u zamke...

Vulićev roman namjerno tematizira zatvoreni, na trenutke i autistični svijet junaka kojeg bismo mogli nazvati autsajderom, ukoliko promatramo njegovu svjesnu poziciju prema svijetu koji ga okružuje. Borba prema svijetu, pak, ne odvija se onako kako smo navikli na stranicama tzv. "stvarnosne proze", nema u njoj imenovanja glavnih krivaca niti kulisa prepisanih sa stranica tiska. Strategija je posve drukčija...

Rezimiranje prošlosti i opisivanje glavnih egzistencijalnih točaka sadašnjosti jedne lezbijke u ranim tridesetim, iza koje je eksperimentiranje s drogama, tulumaranje po studentskim domovima, "autanje", selidbe po podstanarskim stanovima i nezadovoljstvo novinarskim poslom u sustavu korporacija - to su glavne okosnice ove na trenutke žestoke, a na trenutke sjetne i emotivne proze u kojoj naoko snažna i...

Jedna svadba, jedno ubojstvo, i još jedno u pozadini, odnosi triju sestara, brakovi, policijski inspektori koji imaju savjest, sve su to etape kompleksnog romana koji se na neki način bazira na patologiji društva svedenoj na mikrorazinu jednoga kvarta i jedne obitelji, odakle se koncentričnim krugovima širi sve dalje, sve do 'stenograma' telefonskih razgovora u tramvaju, kao slučajnom uzorku bila...

Bez obzira što se dio priča iz njegove nove zbirke događa u uvjetno rečeno sadašnjosti, Martinovićevi su pripovjedački uzori vrlo daleko od trendovskih, suvremenih i onih koji posljednjih desetljeća dominiraju proznom produkcijom. Njegovo je pripovijedanje svo nekako 'na starinsku', ono se u njegovim konavoskim pričama uvijek naslanja na tradiciju usmenog pripovijedanja, a njegova autorska pozicija...

Kamara je ona mala, mračnjikava soba čiji pogled kroz prozor na trenutke kao da postaje oko kamere. S jedne strane, u novoj se knjizi stvari nisu promijenile - i dalje je tu lucidan pripovjedač, jedan svijet koji nestaje ili se barem mijenja do pripovjedaču neraspoznatljivih i neprihvatljivih oblika, ali ga se i kao takvog, na sreću, još može promatrati, analizirati i sačuvati u nekoj vrsti zamrznute...