Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Nikola Petković ×

Kritika • 07.10.2009.

Ana Brnardić : Postanak ptica

Povijest novonastale stvarnosti opetovano nas podsjeća da su ljudi bez teritorija ljudi bez identiteta: šejtani koje treba prebrisati! Paradoks njihova (ne)prepoznavanja skriven je u zabludi da teritorij sam po sebi osigurava idenititet. A teritorij, sam po sebi, i nije drugo nego nepropitana pretpostavka identiteta: dogovorni kriterij involontarnoga srca samog postojanja "ja". Sam crni vrag koji etno-kulturalnim...
Kritika • 30.09.2009.

Damir Šodan : Pisma divljem Skitu

O tome s koje strane gledaš, ovisi na koji će te se način dojmiti i kako će na tebe djelovati uvijek izvana na te poslana, obligatorna povijest. Nomad koji rizome pretpostavlja korijenima, Šodan, mikrohistroijske zahvate u oficijeno zapisano vrijeme, u tekst vlastite poetike upisuje na način virtuoza misli i riječi: trpak i duhovit do suza, autoironičan i na momente beskrajno zajebantski raspoložen, ukazuje...
Kritika • 28.09.2009.

Milorad Popović : Raskršća - cetinjski ljetopis

Susret Milorada Popovića i poezije, kako se u to danas, čitajući njegove pjesme, i sami možemo uvjeriti, bilo je uzajamno prepoznavanje. Milorad ga je "shvatio kao otkrovenje jednog spasonosnog povratnog puta prema sebi samom". (A otuda je i pošao, nije li stoga svako istinsko otkriće na polju duha, zapravo povratak samom sebi, ali onakvom sebi koji ti je dotad bio nepoznat!?) Demone podzemlja (parafrazira on...
Kritika • 15.09.2009.

Tomica Bajsić : Južna pošta - Putovanje poezijom Latinske Amerike

Latinska Amerika kontinent na kojemu su pjesnici još uvijek privilegirana, štovana i uzvišena bića. O tome svjedoči i Bajsićevo svjedočanstvo koje govori o tome kako "Brazil njeguje poeziju kao cvijet bitka". O tome koliko Brazil voli svoje pjesnike govori činjenica da su u samome centru Ria u kojemu je skoro pa nemoguće parkirati, ishodili Manuelu Bandieri posebno parking mjesto s velikom srebrnom pločom...
Kritika • 11.09.2009.

Diana Rosandić : Golubica mira / Colomba di pace

Meni osobno najdraža kritika poezije Diane Rosandić je ona Žarka Milenića koji je, pišući o knjizi "Svjedok i vrijeme" iz 1998. pjesnikinju usporedio s Waltom Whitmanom - preciznije s njegovom knjigom u trajnom nastajanju "Vlati trave". Nakon čega je rekao kako se kod naše pjesnikinje "često javlja motiv mjeseca". Mišljenja sam da bi bez svih tih citata i navođenja imena osoba koje su o Diani Rosandić...
Kritika • 04.08.2009.

Frano Vlatković : Rastuće more

Čini se da Frano Vlatković u ovoj knjizi nešto rezimira. Najbolji u formi haikua, čak i kada njime ne želi ispuniti stranice knjige, obrise haikua zadržava u pjesničkim formama, i to kao gradbeni materijal lirske ambijentalnosti. Odnos haikua i Vlatkovića odnos je simbioze. Frano se u kući japanske forme osjeća kao na zavičajnome ognjištu, a očuđavanje koje, presađen u Vlatkovićev mediteranizam,...
Kritika • 27.07.2009.

Arsen Dedić : Zidne novine

Diletantija koja je Hrvatskoj ukrala kreativni sadržaj, a zadržala joj ime, barem što se pjevanih stihova i zrakom razbacanih nota tiče ima jednog jedinog iskrenog i istinskog predstavnika. To je Massimo Savić. Taj se barem ne trudi praviti da je originalan i da je u stanju izmisliti nešto svoje. On pjeva tuđe, ali na svoj način. Od Gorana Bregovića, Emira Kusturice, Tončija Huljića... razlikuje ga to...
Kritika • 21.07.2009.

Zvonko Karanović : Tamna magistrala

O tome da je Karanović sjajan pjesnik, bolje od ikoje moje primjedbe, kako one već artikulirane, tako i one u nastajanju, govori svaka njegova pjesma. Stoga mi je pred genijem melanholičnih, egzistencijalnih, širezavičajnih... tranzverzala svezati usne u nerazmrsiv znak »peace brother«. Urednik je u izboru poezije slijedio načelo gradacije. Motivske koja se, narativno-prikazivalačkom logikom teksta, vezala...