Kristian Novak je vrhunski pisac jedne male književnosti koja vrvi od prosječnosti do te mjere da se u moru književne makulature financirane kojekakvim državnim i paradržavnim fondovima teško vidi prava vrijednost. On svoje i dvojbe svih nas smješta u žanr, a da pritom nimalo ne gubi na visokoj intelektualnoj razini svoga pisma. Spojiti žanrovski prosede, propitivanje o društvenoj etici i romanopisanje...

Ljudska povijest puna je okrutnosti, pohlepe i destrukcije, ali isto tako individualnih činova nesebične žrtve za druge. Ako se potrudimo u odgoju potencirati upravo te priče, možda uspijemo napraviti pozitivan pomak u smislu da klinci manje reagiraju na svijet kao na mjesto kojega se treba bojati, a više kao na mjesto koje treba voljeti.