Jedna je od najvećih vrijednosti posla književnog prevoditelja to što stalno učite, otkrivate, saznajete. Baš svaki 'ozbiljan' roman zahtijeva od prevoditelja istraživanje, proučavanje, bilo da je riječ o baletu, poljoprivrednoj mehanizaciji, medicini ili bilo kojem drugom području ljudskih nastojanja i preokupacija. Malo je zanimanja koja čovjeka toliko izlažu raznovrsnosti saznanja i spoznaja.

Najveći izazov pri prevođenju za mene je postići u hrvatskom cjelokupni učinak koji neko djelo postiže u izvorniku: pogoditi pripovjedačev glas i ton djela, pronaći pravi registar i jezična sredstva koja će mi u našem jeziku omogućiti istu razinu autentičnosti umjetničkog djela. Najveći su mi izazov igre riječi, eliptične rečenice, formalna odstupanja, poezija teksta.

Prevodim s talijanskog i engleskog jezika s tim da uvijek dajem prednost talijanskom jer sam u njega i u njegovu kulturu uronjena odmalena. Budući da sam uz talijanski jezik i književnost studirala i povijest, prvih nekoliko godina prevodila sam isključivo publicistiku, no nakon toga počela sam povlačiti izdavače za rukav i predlagati im naslove suvremenih talijanskih autora te danas najviše prevodim...

Dosad sam prevela dvadesetak naslova i kad ih ovako pogledam na polici mogu reći da sam imala sreće jer sam uglavnom na prijevod dobivala vrijedne i lijepe knjige. Posebno su mi dragi naslovi koje sam sama odabrala i kojima sam uspjela pronaći izdavača u Hrvatskoj. Vjerujem da je to velika sreća svakom prevoditelju.

Valjda će se barem neki pripadnici/-e mlađih naraštaja umjeti odmaknuti od kategorije novca kao prioritetne u bavljenju književnim prevođenjem. Nije to lako, društveni je okoliš zatrovan nenaravnim mjerilima, ceh je vjerojatno zbunjen i ne ispada uvijek na razini časnih prethodnika koji su umjeli razabrati prioritete. Ako je današnjima prioritet figa u džepu i vlastiti žiro račun, brukaju se prema svojim...