Nekada mi je teško pisati o onome što zaista osjećam ili mislim. Crteži na jedan način pomažu premostiti tu barijeru. A reference su odličan način da mladim čitateljima približim neke ozbiljne teme poput rata u Siriji ili, u Armadilovim proročanstvima, anoreksije.

Sanja Pilić i Sanja Polak dvije su najčitanije spisateljice u Hrvatskoj čije se knjige tiskaju i prodaju u tiražama i od preko 30.000 primjeraka. Obje spisateljice odlučile su svoj književni opus posvetiti djeci i mladima. Razgovarali smo s njima o njihovom pogledu na književnost, knjige i čitateljsku publiku u Hrvatskoj.

Ljudi u starijim vremenima imali su melankoličan pogled na život jer su umirali tako mladi. Život je za njih bio vrlo krhak. Moj djed bi znao imati suze u očima sa sedamdeset godina kada bi ugledao cvijet u proljeće. Sada kada sâm starim počinjem razumijevati: proljeće je apsolutno čudo! Ne mogu shvatiti kako to prirodi uspijeva.

Svijest o važnosti rane stimulacije je u porastu. Sve je više roditelja koji su svjesni koiko je interakcija s djetetom važna i koliko je snažan njihov utjecaj na razvoj i život djeteta općenito. Dokaz tomu su prepune dvorane na našim edukacijama koje govore o važnosti rane stimulacije.

Dovoljno je samo napisati istinitu, a lijepu, priču, ne mora biti stvarna, naravno, da to bude književni aktivizam. Takva priča će odraditi svoje, samo je treba izreći. Naravno, istinitost, pokušaj da se nadvlada varka, nije samo u sadržaju, već i u jeziku koji je s razlogom 'nečist', političan, lascivan, nabijen koječim, i u načinu koji biramo kako bismo nešto rekli.