Ljudi u starijim vremenima imali su melankoličan pogled na život jer su umirali tako mladi. Život je za njih bio vrlo krhak. Moj djed bi znao imati suze u očima sa sedamdeset godina kada bi ugledao cvijet u proljeće. Sada kada sâm starim počinjem razumijevati: proljeće je apsolutno čudo! Ne mogu shvatiti kako to prirodi uspijeva.

Ideja je da Pazin preraste u svjetski centar slikovnice, mjesto gdje će se jednom godišnje okupljati pisci, ilustratori, teoretičari književnosti, nakladnici, te svi ostali stručnjaci vezani uz slikovnicu i razmjenjivati svoja iskustva, razgovarati na okruglim stolovima, predstavljati svoje knjige i dogovarati nove, zajedničke projekte.

Puno češći problem od tjeskobe za praktične psihoanalitičare zapravo je pretjerana sigurnost u pogledu vlastitih osjećaja. U učinkovitoj analizi, koja uspijeva svladati otpore na koje nailazi, sumnjivom postaje svaka očiglednost, svaka neposrednost i lažna sigurnost kakvu pružaju osjećaji. To je Johnstonova lekcija koja je, u mom slučaju, puno puta ovjerena životnim iskustvom.

Dovoljno je samo napisati istinitu, a lijepu, priču, ne mora biti stvarna, naravno, da to bude književni aktivizam. Takva priča će odraditi svoje, samo je treba izreći. Naravno, istinitost, pokušaj da se nadvlada varka, nije samo u sadržaju, već i u jeziku koji je s razlogom 'nečist', političan, lascivan, nabijen koječim, i u načinu koji biramo kako bismo nešto rekli.

Knjižničaru je najdraže kada korisniku, koji nije siguran što želi, nešto preporuči za čitanje, a on se vrati zadovoljan i traži još. Često donesem i vlastitu knjigu od kuće ako je ista u knjižnici posuđena. Osim toga, u toj komunikaciji dosta naučimo o potrebama i željama naših korisnika, nerijetko i mi pročitamo nešto na njihovu preporuku i poslušamo savjet za poboljšanje rada.