Nisam baš rođena pjesnikinja :-) Volim se šaliti i smijati, pa pomalo, zasad bez objavljivanja, pišem prozu koja nije tako “crna”. Stalno dorađujem neki romančić, no ne žuri mi se s tim... Nisam ni članica neke ženske udruge, ne volim tzv. sestrinstva. No, ima mnogo kvalitetnih aktivistica na području ženskih ljudskih prava i to je najvažnije. Upravo sam pročitala tekst Ðurđe Knežević o...

Najzdravije je ulagati u jačanje tržišta. A tržište - to su kupci pojedinci, to su škole i to su sve vrste knjižnica. Kupcu pojedincu najefikasnije se može pomoći tako da mu se omogući da više zarađuje. Ali i tako da mu se, recimo, svaki račun za kupljenu knjigu prizna kao porezna olakšica. Ili tako da se roditeljima školaraca ne daju besplatni udžbenici, nego da im se dade bon kojim sami po svom...

Što god napravimo da bismo promijenili svijest malo je manje isprazno nego da nastavimo i dalje kao do sada. Čini mi se potrebnim napadati ono što mi smeta, i to mi je važna motivacija za pisanje. To je vrsta napada na ono što mi izaziva nelagodu, u čemu ne želim sudjelovati ili čega se ne osjećam dio. Motivacija je prvenstveno intimna, i obračunavam se u pisanju i s vlastitim slabostima, ironiziram svoj...

Iako Simo Mraović više fizički nije među nama, ostaju njegove knjige, tekstovi po časopisima, blogu, razgovori i, naravno, lijepa sjećanja na njega. Iz naše arhive donosimo razgovor koji je Edo Popović vodio sa Simom za e-zine Moderna vremena prije šest i pol godina, točnije 03. lipnja 2002. Razgovor tada naslovljen "Simo Mraović - dobri duh hrvatske književnosti" prenosimo bez ikakvih naknadnih dopuna...

Otišao sam po savjet kod Czeslawa Milosza, koji je predavao na Berkeleyju i nije bio poznat u Americi kao pjesnik. Iznenadio se što uopće znam da je pjesnik. Pitao sam ga što da radim, a on mi je rekao: "Mladiću, prestar si da bi promijenio jezik. Osim toga, Tito nije Staljin, stoga - vrati se nazad". Tada sam imao 29 godina, i to je bio dobar savjet. Mislim da pjesnik uistinu ne može promijeniti jezik nakon...

Ako znamo da je broj stanovnika u Hrvatskoj, grubo rečeno, deset puta manji od broja stanovnika u Poljskoj, onda bi broj knjižara u Hrvatskoj u nekoj adekvatnoj relaciji trebao biti oko 250, a iz podataka koje sam ranije dobio iz Hrvatske proizlazi da kod vas nema više od 80 do 100 knjižara, odnosno trgovina u kojima se prodaju knjige. S druge strane, uvijek me čudi koliko se značajnih i važnih knjiga izdaje...