[IN MEMORIAM] Primijetio sam da prosječni čitatelji jako malo čitaju domaće pisce, da čitatelji koji ponekad uzmu domaću knjigu uopće nemaju širi pregled scene i nemaju pročitano s čime usporediti; primijetio sam zaprepastivši se da čak ni ljudi koji pišu o knjigama ne prate domaću produkciju dovoljno široko, pa čak i da hrvatski pisci skoro uopće ne čitaju jedni druge.

Priča "Martinovih struna" nije autobiografska. No ja jesam provela neko vrijeme živeći između Hrvatske i Njemačke pa sam u knjizi koristila neke slike i atmosfere iz svojega iskustva. U prozi, realističnoj kao i fantastičnoj, važna je autentičnost detalja, da joj to daje osobnost i uvjerljivost. Druga vrsta uvjerljivosti je dočaravanje svijesti likova. Sama, naravno, ne mogu procijeniti koliko dobro mi to...