Hrvatsko književno društvo je osnovano zbog snažnijeg kulturnog i književnog djelovanja te da bude posve otvorenog karaktera i lišeno ideoloških konotacija, što je nerijetko bilo prisutno na sceni domaćih književnih udruženja. Nemojte se zavaravat s tom činjenicom da je naše Društvo pribježište autorima koji nisu primljeni u institucionalna književna Društva koja uredovno lickaju državnu dudicu.

Zaboravio sam tko je rekao "nitko te nije tjerao da pišeš, nikog nije briga što pišeš i nitko neće primijetiti ako prestaneš", ali to je vrlo dobra dijagnoza spisateljske demencije i depresije. Živeći u svijetu vlastite glave piscu je književnost (a pogotovo vlastita) ono jedino bitno te on(a) ne shvaća kako je moguće da je ostatku svijeta književnost (pogotovo njezina/njegova) tako malo bitna. Iz toga...

Moja generacija je odrasla u ratu, između 89. i 95-6., kad li je već taj rat završio... U tom ludilu hormona, rata i mikrona, ta je generacija vidjela da se ruše ideologije, da se u ništa i ničemu ne može vjerovati, da je sve što smo dotad znali odjednom postalo pogrešno, da je sve ono što smo smatrali dijelom svojih identiteta odjednom trebalo nečim drugim i nečim serviranim odmah zamijeniti... Trebalo...

Posao književnog agenta jest dugoprugaški, ali bitna je koncepcija i modus rada. On još nema perspektivu u domaćim izdavačkim vodama, jer, kod nas agenta doživljavaju kao nekog tko pokušava «uvaliti» nešto što pisac sam nije bio u stanju.  Mi ne predstavljamo autora prema nacionalnom ili geografskom ključu, nego pokušavamo pronaći izdavača koji traži upravo takvu literaturu. No, u obzir moramo uzeti...

Svjedoci smo stalnog snižavanja društvenih, moralnih i umjetničkih kriterija u vremenu u kojemu novac i fascinacija tehnološkim novotarijama imaju glavnu riječ. Duhovna dimenzija kao da se našla na nekom sporednom kolosijeku. Stoga smo prvih godina novoga stoljeća i tisućljeća intenzivno razmišljali o biblioteci s djelima kojima se čovjek uvijek može vraćati, u kojima može uživati kao čitatelj i...

Blog kao literarno sredstvo nudio mi je mogućnost različitih varijanti zapleta i raspleta te zamagljivanje granica između stvarne i literarne priče. To je ujedno i moja mala gesta građanskoga otpora toj novovjekoj formi blogova, foruma i chatova na koje sam poprilično alergičan. Naravno da je divno što ljudi mogu komunicirati u bilo koje doba i s kim god hoće, ali me strašno nervira anonimnost u kojoj bilo...