Iako se radnja mog posljednjeg romana događa u prvoj polovici 18. stoljeća, nisam fasciniran poviješću. Pogotovo zbog načina na koji se ovdje posljednjih desetljeća manipulira s tim. Iz povijesti se uzima samo ono što nekome u određenom trenutku odgovara, tako da često o nečemu možete steći jasniju sliku prema onome što se svjesno zanemaruje nego li prema onome što nam se nudi kao jedina istina. Ja...

Nakladništvo i knjižarstvo je specifična branša u kojoj je vrlo važna mogućnost izbora, šarolikost nakladničkih programa u kojem kupac ima neslućene mogućnosti izbora. Naša branša nije onaj tip koji teži za uniformiranošću i u kojem imate 5 zapravo istih jogurta pa birate koje vam se pakiranje najviše dopada. Nakladništvo teži za širinom jer ljudi žele čitati različite knjige i bez obzira na...

Nipošto ne propagiram potrošački debilizam koji je zahvatio ove krajeve. Žalosno je vidjeti mlade ljude koji konzumiraju stvari kao da ih progoni beskrajna glad, koji preuzimaju konzumiranje kao osnovni princip, a ne mišljenje, ne kreaciju. To su na neki način luđaci. Gledajući nedavni Big Brother celebrity imao sam dojam da vidim neke potrošaštvom potpuno poremećene ljude.

Vrlo malo ljudi danas govori o ljubavi kao načinu spoznaje, znanju o onome što je iza sebičnoga fantazmatskoga okvira i toga njegovoga Ja. Jedan od najljepših stihova suvremene hrvatske poezije je onaj Nikice Petraka koji kaže: «Nema li je, ljubav je usud». Moja knjiga pokušava problematizirati taj usud kojemu inflacija imaginarnoga uvijek nastoji prikriti jedan suštinski manjak.

Zadnjih deset godina veći je interes za hrvatske autore, ali kod čitatelja postoji osjećaj da izlazi puno knjiga i da ne uspijeva sve to pratiti, usustaviti, prepoznati što je vrijedno, zanimljivo. Onaj dio posla koji bi trebala obaviti književna kritika, odrađuju nažalost nagrade. Što, naravno, nije dobra stvar. Uloga je ovog žirija da nadomjesti tu nerealnu situaciju u kulturi, mi vrednujemo nešto što...

Ne možemo puno napraviti na popravljanju stvari koje su izvan nas samih. Stihija jednostavno nosi sve pred sobom. Na nama je da poboljšavamo sebe, da se sprječavamo da ne doprinosimo kaosu oko sebe, da stječemo identitet i integritet, a mislim da je to i smisao ljudskog postojanja. Svi pokušaji poboljšanja svijeta su zapravo retrogradni procesi – svaki takav pokušaj završi time da svijet postane još...