Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Razgovor ×

Razgovor • 11.04.2009.

Nadežda Čačinović : PEN je kolektivni javni intelektualac

PEN nije sindikalna organizacija niti predstavlja interese neke određene grupe, već dobru volju ljudi koji sudjeluju u javnosti. Od PEN-a se ne može ništa tražiti, nećete dobiti dodatke na penziju, neće vas učiniti zaslužnim umjetnikom ili se boriti za to da dobijete stan od Grada. Ako se pridružite PEN-u, znači da imate aktivistički poriv pa bismo se mogli zapitati zašto su se u PEN učlanili ljudi...
Razgovor • 03.04.2009.

Rade Jarak : Moje pisanje se oslanja na pročitano

Pisac sam koji se prvenstveno referira na tekst. Kao i oni pisci koji se referiraju na jezik, vrlo rijedak slučaj, čak i rjeđi to se danas vidi. Armanini mi je jednom rekao da su svi veći tekstovi nastali na osnovu drugih tekstova, npr. Cervantesov ''Don Quijote'', a Armanini je bio vrlo kritičan prema tim stvarima, kad su bile u modi, to je poznato. Ali sad sigurno nisu u modi. Dakle, to nema veze s modom, to...
Razgovor • 27.03.2009.

Slavko Jendričko : Ponekad sam mlinski kamen što melje samog sebe

Nemam blog, ali relativno često objavljujem na internetskim časopisima, no to je pristajanje na oblačenje dječjih hlačica. Na ovim našim prostorima još nije iznjedrio internetski časopis koji bi mogao konkurirati nekolicini najboljih "papirnatih" časopisa, to je uglavnom zbog načina financiranja, a i nedostatka entuzijazma onih koji su kvalificirani da rade kvalitetan virtualni časopis.  Zaključno: no...
Razgovor • 22.03.2009.

Zinaida Linden : Strankinja sam u finskoj književnosti

I prije sam ponekad birala muškarce za pripovjedače, tako da mi nije bio problem pisati u muškom licu. To je za ženu zgodna maska. Ona osigurava zamišljeni odmak od stvarnosti i udobnost za mene kao autoricu: nitko me u intervjuu nije pitao jesam li se bavila sumom ili dizanjem utega. Međutim, jednom, nakon objavljivanja priče "Frizerkine bilješke" (napisane u ženskom licu) često su me pitali jesam li...
Razgovor • 21.03.2009.

Ivica Prtenjača : Najbolje je kad čitatelji biraju po ljubavi

Veza između hrane i pisanje je stara i jednostavna, hranimo se na oba načina. A ta knjiga je ipak krenula na nagovor mojih kolega, nekolicine ljudi za koje sam priredio nekoliko obroka, ispričao im nekoliko priča o hrani. Ideja je jednostavna, obje te stvari, i kuhanje i pisanje me čine živim, sretnim i spašavaju me od mnogih teških stvari kojima sam svakodnevno izložen. Pokušat ću to napisati i...
Razgovor • 10.02.2009.

Darko Macan : Mala smo zemlja pa ne možeš nego jebat' rodicu

Zaboravio sam tko je rekao "nitko te nije tjerao da pišeš, nikog nije briga što pišeš i nitko neće primijetiti ako prestaneš", ali to je vrlo dobra dijagnoza spisateljske demencije i depresije. Živeći u svijetu vlastite glave piscu je književnost (a pogotovo vlastita) ono jedino bitno te on(a) ne shvaća kako je moguće da je ostatku svijeta književnost (pogotovo njezina/njegova) tako malo bitna. Iz toga...
Razgovor • 03.02.2009.

Stela Jelinčić : Dobri smo i ispali tko nas je odgajao

Moja generacija je odrasla u ratu, između 89. i 95-6., kad li je već taj rat završio... U tom ludilu hormona, rata i mikrona, ta je generacija vidjela da se ruše ideologije, da se u ništa i ničemu ne može vjerovati, da je sve što smo dotad znali odjednom postalo pogrešno, da je sve ono što smo smatrali dijelom svojih identiteta odjednom trebalo nečim drugim i nečim serviranim odmah zamijeniti... Trebalo...
Razgovor • 02.02.2009.

Vanja Bjelić Pavlović : Jedna od najvećih vrijednosti Bookse je njezina publika

U Zagrebu postoji publika baš za sve, pa tako i za književne promocije i razgovore o knjizi. Drago nam je vidjeti da nam ljudi dolaze na književne večeri bez da znaju puno o autoru kojeg predstavljamo iz jednostavnog razloga što nam vjeruju. S druge strane, ta je publika izrazito zahtjevna i kritična zbog čega imamo osjećaj da cijelo vrijeme moramo biti "na visini zadatka", nema prostora za opuštanje.