Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

dragan Jurak ×

Kritika • 05.04.2007.

Philip Roth - Zavjera protiv Amerike

Charles Lindbergh je bio prvi čovjek koji je preletio Atlantik, nakon čega je u New Yorku dočekan kao nacionalni heroj. Početkom tridesetih godina čitava nacija ponovo je bila uz Lindbergha, tugujući s njime zbog otmice i umorstva njegovog sinčića. No poput Anakina Skywalkera, Lindbergha je privlačila tamna strana - krajem tridesetih i početkom četrdesetih mladi junak bio je najviđeniji pristaša...
Kritika • 27.02.2007.

Zadie Smith : O ljepoti

Zadie Smith je poprilično stroga prema svojim romanima. «Bijele zube» opisala je kao «roman scenariste «Simpsona» koji se nakratko pridružio vjerskom kultu i otkrio Foucaulta». Ali za sebe kaže da nije svoj najgori kritičar. To joj se može vjerovati. Netko je za «Bijele zube» napisao da su «preveliki roman za tako malu p...». I roman «O ljepoti» je dobio nekoliko zajedljivijih kritika. No ovo je...
Kritika • 12.02.2007.

Carlos Ruiz Zafon : Sjena vjetra

Dakle, “Sjena vjetra” je hit u čistom agregatnom stanju. Bez primjesa medijskog posredovanja i marketinške halabuke. Pamuk se uvijek može prodavati na krilima Nobela. Brown svoje tiraže uvijek može “bildati” na konfliktu s Crkvom... Zafon kod nas zasad “živi” isključivo od svoje priče. Zato je i zanimljivo vidjeti u čemu je “štos” romana “Sjena vjetra”. Što je to Zafonov roman...
Kritika • 29.01.2007.

Bruce Chatwin : U Patagoniji

Priča o Butchu Cassidyu jedna je od desetaka priča koje je Chatwin sakupio u Patagoniji. Rođeni Argentinac Borges rekao je: «Ničeg nema u Patagoniji. To nije Sahara, no u Argentini ona joj je najbliža. Ne, ničeg nema u Patagoniji». Chatwin se iz te «praznine» vratio sa stotinama literarnih slika i desetinama priča. Kroz devedeset sedam kratkih poglavlja pisao je o mornaru Charleyu Milwardu, «modernom...
Kritika • 17.01.2007.

Francois Weyergans : Tri dana kod moje majke

Pisanje je kopanje. I još gore. Irvine Welsh kaže da kada rano ujutro gleda radnike kako odlaze na posao uvijek pomisli kako bi rado bi na njihovom mjestu - a ne uz svoj rukopis. Francois Weyergansov pisac Weyergraf (povremeno i Weyerstein, ili Weyerbite) i sam bi najrađe volio biti među radnicima koji u snenim grupama izlaze iz stanice podzemne željeznice.