Ako je metafizici uistinu došao kraj i ako je ona svoje ozbiljenje doživjela u tehnologici znanstvenog rada, zahtjev autora za pronalaskom novog općeg ethosa ili etike ne čini se nerazuman, jer to zaista onda jest svijet u kojem je ljudskost razočarana i spuštena u istu ravan s ostalim fenomenima pod zajedničkom etiketom čiste forme kao pukog materijala.

Obje knjige predstavljaju kvalitetna publicistička djela u kojima autori svojim pristupom fenomenu usamljenosti – bilo filozofskim u Svendsenovu slučaju ili psihologijsko-neuroznanstvenim pristupom u Spitzerovu slučaju – omogućuju da u njihovim raspravama mogu podjednako sudjelovati kako stručnjaci tako i čitatelji namjernici koji su zainteresirani za ovu temu.

Eilenberger nas uvodi u predvorje promišljanja djel(ovanj)a četvorice mislilaca (M. Heidegger, W. Benjamin, L. Wittgenstein i E. Cassirer) uz zanimljive biografske crtice, životne 'štiklece' – zabavne, duhovite ili opore – i misaone pasaže kako bismo se nakon toga zajedno s njim našli usred 'velikih' i 'teških' filozofskih tema kojima su se spomenuti filozofi bavili.