Postavljeni poetički itinerer iz prve knjige koji se kreće ludističkim naratološkim putevima traganja za odrazom prošlosti u tranzicijskom svakodnevlju, u romanu „Pariz nema jutra" se razvija u priču o mogućnostima opstajanja arhetipskih istina u informacijsko doba falsificiranja znanja (npr. fragment krivotvoritelji.doc), ali i u virtualni susret Plauta, Moliera, Držića i Sterije Popovića, kao i u...

Bizarna sudbina talijanskog pisca i političara G. D'Annunzia, ekscentrika s nedovoljno istraženom životnom epizodom u kojoj se pojavljuje kao okupator Rijeke za vrijeme 1. svjetskog rata i njegovo književno djelo (roman «Giovanni Episcopo» posudio je kroatiziranu varijantu imena Perićevu glavnom liku Ivanu Biškupu!), ovoga puta poslužili su kao polazište za jednu fabularnu dionicu novog Perićevog...

Teme su u zbirci, pogotovo kad ih se odvoji od stihovnoga staništa, vječne i baš ih ta vječnost, koja egzistira izvan, iznad, pokraj i onkraj same pjesme, oslabljuje kao lirske uradke. Jezik, ma koliko Vukušić bio sam sebi suveren unutar njegova svijeta, ovdje se, na paradoksalan način, izvlači oz okvira pjesničkog jezika, i, iako u njega mimikriran, simultano obavlja funkciju opisa i objašnjenja svijeta,...

Šesnaest moćnica, od Klitemnestre i Kleopatre pa gotovo do naših dana, na dvjestotinjak stranica informativna štiva suvereno miješa politiku s pohotom, ukidajući redom romantičan stereotip o samozatajnoj, požrtvovnoj ženi koja bi trebala stajati iza svakog iole uspješnog muškarca. Jer, koliko je muškaraca prošlo kroz fatalne zagrljaje velikih Katarina, Kristina i Margareta, Lukrecija, Teodora i Izabela,...

Put počinje prijedlogom »Kako bi bilo da krenemo ispočetka/ne osvrćući se na oprošteno?« (Pomirenje). Spoj osobnog i grupnog u potrazi za pravom na sutra, optimističan je. Osobno i generacijsko iskustvo nekoga poput Ljube Lozančić, s pravom upućuje apel svijetu od kojega očekuje da komentira samoubilačku kulturnu mantru koja nas kroz povijest lijepi na marginu kojoj smo čak i mi, na nju nalijepljeni,...

Perišić se odvažio zadržati pogled na nizu društvenih pojava koje su postala opća mjesta tranzicijskih turbulentnih prostora pa se „Naš čovjek na terenu" slobodno može čitati i preko oznake angažiranog romana kojeg potpisuje autor koji je kritički uronjen u aktualne probleme društva i kulture. Njegova angažiranost nije, međutim, isključivo svodiva na koncept angažirane književnosti i politizirane...