Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 03.04.2018.

Hermann Hesse : Peter Camenzind

Hermann Hesse: Peter Camenzind

Peter Camenzind Hesse Hermann

Trijumfalni dolazak Hermanna Hessea šezdesetih u Ameriku ravan je samo prvom trijumfalnom dolasku Beatlesa u Ameriku. A za razliku od Beatlesa, i poprilično neočekivan. Nakon što mu je 1945. dodijeljen Nobel, interes za Hesseovu književnost počeo je naglo opadati. Tokom pedesetih taj se trend nastavio, a u istom razdoblju u Americi su Hesseovi prijevodi u pravilu bili čak i teško dostupni. No tada kreće iznenađujući, posthumni pohod Hermanna Hessea (1877.-1962.) na Ameriku.

Godinu dana nakon Hesseove smrti Ralph Mezner i Timothy Leary, legendarni guru LSD-a i kontrakulture mladih, u kratkovječnom časopisu „Psychedelic Review“ Hermanna Hessea nazivaju „psihodeličnim šamanom“. U romantizmu njemačko-švicarskog pisca, njegovom pacifizmu, te prije svega interesu za istočnjačku duhovnost i širenje čulnih i spiritualnih podražaja, Leary (uskoro obilježen kao „najopasniji čovjek na svijetu“) prepoznaje smjer i budućnost kontrakulture šezdesetih. I tako je počelo.

Nakon bitlsomanije krenula je i hesemanija. Ubrzo se pojavio „Steppenwolf“, rock-band nazvan po Hesseovu romanu, ekranizirani su „Siddartha“ i „Stepski vuk“, širom zemlje nose se majice s imenima Hesseovih romana; klubovi, butici, kazališne i plesne trupe dobivaju imena povezana s njegovim naslovima, a po školskim novinama objavljuju se eseji s naslovima u stilu „Sveti Hesse među hipijima“. Hesse, njegov „magical thinking“, postaje temeljnim tekstom hipija. Njegovi romani glavna su lektira u studentskim domovima i hipi komunama; „Stepski vuk“ postaje biblijom šezdesetih, Hesseova verzija „seksa, droge i rock and rolla“, a njegova „Siddartha“ jedna je od rijetkih knjiga koju Charles Manson dozvoljava čitati na svom ranču u Dolini smrti.

Šezdesete su se brzo istutnjale, uz nemalu pomoć i ovog posljednjeg. Od Learyjevog sna o četiri milijuna korisnika LSD-a do kraja desetljeća, i rađanja tzv. „homo psihodelikusa“, nije ostalo mnogo. Zapravo ništa. No Hesse je preživio kraj šezdesetih, duboko vezan uz rock kulturu i narednih desetljeća. Dapače, u tolikoj mjeri isprepleten s misticizmom hipija, i self-help/life-style pretenzijama rock zvijezda, da se bez krzmanja može reći kako je sve do Dylanova Nobela za književnost Hesse bio nobelovac koji je izvršio najveći utjecaj na rock kulturu.

No Hesseovo posthumno osvajanje šezdesetih tek je jedan u nizu njegovih uspjeha započetih početkom dvadesetog stoljeća. Prije Hessea „psihodeličnog šamana“, prije Hessea spiritualnog mistika, prije Hessea pacifiste, postojao je Hesse romantik. Šezdesete su bile treći proboj Hessea. Drugi proboj dogodio se nakon završetka Prvog svjetskog rata kada je Hesse postao Hesse. A prvi proboj dogodio se početkom dvadesetog stoljeća kada je Hesse objavio „Petera Camenzinda“, i postao književnik. S romanom objavljenim 1904., daleko smo od šezdesetih, i Timothyja Learya. Doslovce u nekom drugom stoljeću.

Romani Hermanna Hessea glavna su lektira u studentskim domovima i hipi komunama; 'Stepski vuk' postaje biblijom šezdesetih, Hesseova verzija 'seksa, droge i rock and rolla', a njegova 'Siddartha' jedna je od rijetkih knjiga koju Charles Manson dozvoljava čitati na svom ranču u Dolini smrti.

Sretan je tko može voljeti Hesse Hermann, Michels Volker
Priče o sablastima i vješticama Hesse Hermann

Naslovni lik nastupnog Hesseova romana rodio se i proveo djetinjstvo u zabačenom alpskom seocetu, gdje se najveća većina suseljana prezivala Camenzind. Nakon što je svećenik kod Petera prepoznao smisao za pisanje mladić napušta svoju planinsku kolijevku i odlazi u dolinu na školovanje. Tu započinje Camenzindova potraga za prijateljstvom, ljubavi, i ispunjenim životom. Putovanje koje će ga voditi u Italiju, u Pariz i velike gradove. Putovanje na kojem će se zaljubiti u lijepu, ali avaj, zaručenu Elisabeth. Na kojem će steći prijatelja i onda u nesretnom slučaju ostati bez njega. Na kojem će upoznati svetog Franju i ljubav prema Bogu koja obuhvaća cijelu zemlju, biljke, kamenje, životinje, vjetar i vodu. 

Na kraju, Peter Camenzind će u domu jednog skromnog postolara susresti bogalja, groteskan iskrivljeni lik malog, nepokretnog grbavca, velike glave bez vrata, ali bistrih oči i neobično mirnih ruku. Nakon Elisabeth, Peter je zavolio svetog Franju i sve ljude. A na kraju će umjesto s Elisabeth živjeti sa sirotim grbavcem. Sve dok ga i on ne napusti, dok ih smrt ne rastavi. To će biti Peteru znak da se vrati u svoje alpsko seoce. Tu i završava Hesseov roman. Dok u ladici leže počeci njegova pjesničkog djela, njegova „životnog djela“, Peter na ugodnom suncu popravlja dotrajali krov stare rodne kuće, pozdravljajući se sa susjedima u prolazu, ženama, starcima i školskom djecom.
 

„Petera Camenzinda“ naizgled je teško povezati s Hesseovom popularnošću u šezdesetima. U žanrovskom smislu riječ je o komadu „berge-romantizma“, u narednim desetljećima vrlo omiljenog među njemačkom malograđanštinom, te duboko ukorijenjenog u ideologiju volka. No roman zapravo posjeduje sve ključne elemente koji će privlačiti i hipije: divinizaciju prirode i cjelokupnosti svijeta, romantičnu ljubav i ljubav prema čovječanstvu, putovanje kao proces samospoznaje i samorealizacije, ulogu svetaca ili svetih ljudi kao duhovnih putokaza.

Peter se vratio na planinu, od oca preuzeo brigu o kući, popravljajući krov koji su generacije Camenzinda reparirale zamjenjujući istrošene daščice novima. To je povratak korijenima, tradiciji, konvenciji. Ali ne zaboravimo, u gradu je Peter živio s bogaljem. To je bio njegov happyend. Umjesto s Elisabeth i gomilicom dječice, sreću je pronašao u građanski sasvim nestandardnoj zajednici bogalja u kolicima i muškarca za ženidbu. To je njegov i Hesseov odmak od građanskog imperativa. To je i put kojim će Hesse nastaviti, dalje, prema istoku, Indiji, sve do hipija kao ikonoklasta građanskih imperativa, i tradicionalne, heteroseksualne obitelji kao samorealizacijskog zlatnog reza.

Naravno, dalek je put od „Petera Cemenzinda“ do „psihodeličnog šamana“. No već ga možemo početi pratiti. Heidi se nije spustila s planine, rasplela pletenice, raspustila kosu i postala hipi. Ali postoji indicija da bi upravo to mogla učiniti.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na portalu Moderna vremena zajednički je financiran od strane Modernih vremena i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Hermann Hesse

Peter Camenzind

  • Prijevod: Truda Stamać
  • Zagrebačka naklada 10/2017.
  • 190 str., tvrdi uvez
  • ISBN 9789532521993
  • Cijena 129.00 kn

U 'Peteru Camenzindu' Hesseove su glavne teme čovjekova ukorijenjenost u prirodi i ideal služenja čovječanstvu u duhu sv. Franje Asiškoga. Camenzindovo samoljublje i ljubav prema čovjeku stapaju se, vodeći njegov nemirni duh na put unutarnjeg sklada.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –