Razgovori liječnika s podvojenim, izgubljenim, punim nemira pacijentima, među kojima dominiraju PTSP-ovci, uljepljuju se u sliku izvanjskoga stanja društva, vlasti, države i politike. Mogu se ovi razgovori pretvoriti i u traganja za odgovorima na pitanja koja ne zanimaju samo naratore već i čitatelje: Tko smo uopće mi? Kako živimo? Kamo idemo? Gdje ćemo stići?. Tako obiteljska priča postaje predmetom oko...

Na rubovima eseja, s mijenjanjem diskursa i baš nimalo ne baštineći na tradiciji matične književnosti, Nikolaidis se pokazao kao razorni i bezobzirni pripovjedač koji ima smisla za grotesku, ali i nadu u drukčiji svijet koji simboliziraju neke knjige i omiljeni bendovi. U romanu "Sin" zametci su upravo objavljenog romana "Dolazak", prije svega koncentriranjem na priče iz crne kronike, knjige o serijskim...

Sagledavana, problematizirana te komparirana s njezinim dosadašnjim knjigama ("Zašto sam vam lagala"; "Bilješka o piscu";  "Kao da smo otac i kći") različitih tekstualnih pozicija, ova se zbirka  doima kao most koji taj problem omeđivanja tipološkim ladicama dovodi u kategoriju prijestupa. Prijestupa od recentne kanonske matrice - pisanju o emociji bez iskrenosti, pisanju o zbilji s pogledom na njezine...

Vanknjiževni svijet - za ne reć inspiracija - ove knjige gomila je tranzicijskog, neoliberalno-kapitalističkog, klijentelisitičkog, privatizacijskog, lažno domoljubnog smeća od kojega je satkano gdje, kada i kako živimo. Motivi koji lutaju Jeleninim pjesmama upozoravaju na institucijski oduhovljene pedofile, cyber-drkadžije na visokim položajima, sinove guzonja koji su, kao i njihovi očevi, preživjeli sve...

Polazeći od ideje kako se "svaka priča mora zaslužiti vlastitim životom", što je rečenica koja će se seliti iz jedne priče u drugu, te kako iza teksta treba "stajati život u prstima", autorica kao građu uzima i "prerađuje" vlastitu autobiografiju (zbog čega se u pričama mogu pronaći autentične lokacije i prepoznati pojedini likovi nastali prema "stvarnim" predlošcima). Prijemčivost njezine proze za...

Motivski okvir ove knjige prilično je konzistentan: veza, raskid, blizina i jaz; žal, ponos, finalnost, trajnost... a sve se te kategorije mogu svesti na onu dimenziju života o kojoj je davno već, s kompetencijom filozofa života, pisao Michel de Montaigne i koju je situirao u prostor "nedosljednosti ljudskih radnji". Lutajući motiv knjige koji se poput kakvog oduhovljenog picara provlači prostorima blizine i...