Andrzej Wajda : Film i ostatak svijeta: Autobiografija
Govoreći početkom dvijetisućitih na otvorenju Majstorske škole filmske režije Andrzej Wajda je ispričao anegdotu o društvu s druge strane zemaljske kugle koje razmišlja o tome gdje se nalazi Poljska. Pa netko kaže da je u Evropi. Drugi se nadoveže da je smještena između Njemačke i Rusije. A treći s oduševljenjem zaključi: "Moj Bože! Između Njemačke i Rusije – kakav izvrstan položaj!“
"Izvrsno“, "odlično“ ili "divno“ sigurno nisu riječi kojima bi Poljaci opisali svoj geografski smještaj. Naseljeni na tzv. "koridoru ratova“ Poljaci su se većinu povijesti nalazili između čekića i nakovnja, ne samo Njemačke i Rusije, već i mnogih drugih: poput Napoleonovih Francuza iz ne tako daleke prošlosti, ili Amerikanaca iz recentne povijesti. Geografski položaj Poljske stoljećima je na najbrutalnije načine određivao sudbinu zemlje, posebice u XX stoljeću.
Drugi svjetski rat započeo je napadom Trećeg Reicha i SSSR-a na Poljsku, u Poljskoj su se nalazili nacistički logori uništenja, rat je okončan uništenjem Varšave i dolaskom Crvene armije, čitava zemlja 1945. pomaknuta je na zapad u skladu s istočnom granicom kako ju je definirao pakt Ribbentrop-Molotov 1939., a ruska okupacija i podčinjavanje Poljske završilo se tek 1989. godine.
"Izvrstan“ geografski položaj uvelike je određivao povijest Poljske, njenih stanovnika – pogotovo Židova – i na specifičan je način traumatizirao gotovo sve generacije Poljaka u XX stoljeću. Taj "divan“ položaj ujedno je i glavna odrednica života Andrzeja Wajde, njegovih filmova, i njegove autobiografije "Film i ostatak svijeta“. Povijest je pratila Wajdu od "malih nogu“ – o čemu govore i uvodne rečenice predgovora autobiografije.
Svoju životnu priču Wajda uokviruje pričom o očevoj sablji. Nakon poraza iz 1939. mali Andrzej zakopao je pred nadolazećim Nijemcima očevu sablju. Artiljerijski kapetan Jakub Wanda završio je u ruskom zarobljeništvu, a sablja u kućnom dvorištu, ispod označenog mjesta. Ubrzo je otac ubijen u podrumima NKVD-a u Harkovu, kao jedan od žrtava pokolja iz Katynske šume, označeno mjesto je nestalo u ratnim zbivanjima, a sablja je izgubljena. Prošao je cijeli život, "čitavi svjetovi“, a onda je 2011., povodom postavljanja spomen-ploče ocu, Wajdi prišla žena, noseći u rukama sablju koju je početkom sedamdesetih pronašao njen otac.
Između zakopavanja očeve sablje i njenog neočekivanog povratka Wajda je proživio nekoliko života. Dugovječan, filmski i kazališno hiperproduktivan, uvijek politički angažiran, sklon najrazličitijim angažmanima (projekt japanskog centra u Krakowu) te raznim kreativnim interesima (prekinuti studij slikarstva), Wajda je sam po sebi ispisivao povijest Poljske u drugoj polovici XX stoljeća. Ali još i više – povijest je ispisivala njega: počevši od smrti oca, preko kolektivne traume poraza, zatim ruske okupacije, novog totalitarizma, tenkova koje se slalo na radnike 1970., ratnog stanja iz osamdesetih, pa sve do za Wajdu iznimno bolnog poraza Lecha Walese na izborima iz 1993. Čitavo to vrijeme povijest je nosila Wajdu u zubima poput mačića. Tragovi njenih očnjaka vidljivi su širom autobiografije.
Premda je Wajda snimao i izvan Poljske, premda je radio i prema djelima ne-poljskih književnika, i premda je snimao i ne-poljske povijesne teme, dominatno obilježje njegova opusa je poljska povijest. To je ujedno i glavno obilježje njegove autobiografije.
Film i ostatak svijeta
U Poljskoj povijest ne obilježava samo desetljeća i godine, već i mjesece. Siječanj je ustanak iz 1863. godine, ožujak antisemitski ekscesi iz 1968. godine, svibanj se veže uz borbu za prevlast Prvog i Trećeg svibnja; u srpnju je bio praznik socijalističke Poljske, a u kolovozu čak tri godišnjice: čudo na Visli, Varšavski ustanak i intervencija u Čehoslovačkoj, a onda i štrajkovi iz 1980.; rujan je poraz iz 1939., listopad boljševička revolucija, studeni ponovo ustanak, a prosinac 1970. brutalna akcija vojske i snaga sigurnosti protiv radnika.
I Wajdini filmovi mogu se markirati povijesnim događajima. Redom "Pokoljenje“ je o nacističkoj okupaciji, "Kanal“ o varšavskom ustanku, "Pepeo i dijamant“ o poslijeratnim sukobima, "Čovjek od mramora“ o "heroju rada“ iz socijalističkih pedesetih, "Čovjek od željeza“ o štrajkovima iz 1980., a "Katynu“ ili "Walesi, čovjeku od nade“, ni ne treba dodatnih pojašnjenja. Premda je Wajda snimao i izvan Poljske (Francuska, Jugoslavija), premda je radio i prema djelima ne-poljskih književnika (Dostojevski, Shakesperare), i premda je snimao i ne-poljske povijesne teme ("Danton“), dominatno obilježje njegova opusa je poljska povijest. To je ujedno i glavno obilježje njegove autobiografije.
Wajda nije Gombrowicz. Njegova nakana nije "pobijediti poljskost“ u sebi, potući se protiv "slatkog nam poljaštva“; "Olabaviti tu našu podčinjenost! Odlijepiti se bar malo! Dići s koljena“ (Gombrowiczev predgovor drugom izdanju "Trans-Atlantika“). Dapače, od kada je kao dječak položio zakletu Armiji Krajowi pa do godina kada se kao slavni redatelj pridružio Solidarnosti, Wajda je "disao“ zajedno s Poljskom. O tom "disanju“ možemo govoriti kao o nekoj formi romantičnog nacionalizma (tako stranog Gombrowiczu). No takva je jednostavno bila povijesna sudba. Gombrowicz je slučajem izbjegao rat, provevši ratne godine u Argentini, Wajdu je rat iščupao iz djetinjstva, iz roditeljskog doma, bacio na ulicu, u ždrijelo pomahnitale povijesti. I premda Gombrowiczev antinacionalizam govori našim glasom Wajdu možemo razumjeti. Pogotovo kao umjetnika. Gombrowicza je povijest pomazila, dala mu poštedu. Wajdi, ne…
"Film i ostatak svijeta“ započinje očevom sabljom, ali isto tako autobiografija je mogla započeti i redateljskim "kompletom za preživljavanje“. Krajem devedesetih, tokom proljetnog pospremanja kuće, supruga je u dnu jedne od ladica pronašla dva paketa koja su se tamo nalazila još od početka ratnog stanja. Tu su se – u slučaju hapšenja – nalazile neke neophodne sitnice: ručnik, sapun, četkica i pasta za zube, aspirini, lijekovi za jetru. Ta dva paketa dugo su godina bila Wajdin "survival kit“.
Ne treba reći da je malo redatelja koji u ladici drže takvu redateljsku opremu. Wajdi je ona bila potrebna i kao umjetniku, i kao politički i društveno angažiranom pojedincu, i kao slobodarskom Poljaku. Prvo je uvijek proizlazilo iz drugog, drugo iz trećeg.
Film i ostatak svijeta : Autobiografija
- Prijevod: Josip Novljaković
- Srednja Europa 04/2015.
- 364 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789537963286
Autobiografski zapisi glasovitoga filmskog redatelja Andrzeja Wajde ne prikazuju samo njegov životni put od naivnog dječaka u predvečerje Drugoga svjetskog rata do mudrog starca, nego i daju sliku kinematografije u teškim uvjetima realnog socijalizma, napose u doba ratnog stanja u Poljskoj u osamdesetima.