Moj prvi 'susret' s Almodóvarom bilo je srednjoškolsko književno iskustvo, kada sam na poklon dobio nekolicinu brojeva časopisa Quorum iz devedesetih. U jednom od njih nalazio se i Španjolčev tekst o dolasku u Madrid koji me, pišem prema sjećanju, nije ostavio ravnodušnim. Stoga je izlazak knjige 'Posljednji san' kojom je uglavnom rekapitulirano autorovo prozno stvaralaštvo izazvalo osjećaj ushita.

Ono što je meni kao čitateljici ostalo bitno od ovih knjiga jest zapravo iskustvo književnosti kao identiteta i kao načina života. Kao netko tko stalno propituje i samo pisanje, ali i književne autoritete, ove dvije knjige ('Manifest' i 'Kad ptica prestane voljeti') dale su mi dragocjen uvid u živote (koji jesu neodvojivi od književnosti) dvije autorice koje su živjele slobodno, ne pristajući na kompromise...

U maniri najvećih (Luther King, Mandela, Havel) Obama pokušava nastaviti tradiciju idealističkog humanizma. On je promišljeni revolucionar koji svoje ideale ucrtava u realpolitiku načinima poput načelno meritokratskog odabira članova kabineta, s manje obzira prema stranačkoj pripadnosti, nužnog nastavljanja nekih politika svojih oporbenih prethodnika (Busheva porezna reforma) ili vrlo pragmatičnog...