Čitajte djeci: Slikovnice koje potiču čitanje
Počeci su uvijek bili najbolji dio. Mirisali su kao da je sve moguće, mislio je o pričama Arlo iz slikovnice Stablo knjiga.
Djeci se lako izgubiti u priči. Lako zamisle da su gusari koji napadaju neki brod, da su šumske vile, astronauti ili patuljci koji složno pomažu Snjeguljici. Iz tog dječjeg zamišljanja u njihovim će životima proizaći mnoge korisne stvari – neće realnost shvaćati jednoobraznom i zadanom, razmišljat će o alternativama, željeti te alternative, osim toga s knjigom neće biti usamljeni i nikad im neće biti dosadno. Jer zaista, počeci mirišu kao da je sve moguće. Ali zašto onda u knjižnici postoje tolike knjige koje nitko ne posuđuje, kao što je primijetila knjižničarka u priči Djevojčica koja je htjela spasiti knjige? Odgovor je ustvari jednostavan – da bi djeca posegnula za pričama, da bi ih uopće zanimalo što u slikovnicama i knjigama piše – potrebni su neki preduvjeti.
Da bi čitanje postalo dio dječje svakodnevice, njihova potreba i užitak, treba im puno čitati, kupovati im knjige, voditi ih u knjižnicu, postaviti im niske police u stanu, odrediti fotelju koja je samo za čitanje, pričati im priče, puno priča, pa još malo priča i nukati ih da ih sami pišu, da ih sami izmišljaju, da maštom obogaćuju svoju svakodnevicu. Osim toga valja ih upoznati sa simpatičnim junacima koji su svoju sreću našli u čitanju, jer s njima će se moći identificirati, oponašati ih. U nastavku zato slijede slikovnice o knjigama i čitanju.
DJEVOJČICA KOJA JE HTJELA SPASITI KNJIGE, Klaus Hagerup & Lisa Aisato
(prev. Irena Kršinić, Hibou publishing, 2019.)
Djevojčica koja je htjela spasiti knjige
Tebi već se sniva
Poznatu i nagrađivanu norvešku ilustratoricu Lisu Aisato već znamo iz knjiga Tebi se već sniva i Snježna sestra: Božićna priča. Njezine su ilustracije lako prepoznatljive ali uvijek očaravaju, nekako su starinske, bajkovite, malko zakapane i pohabane, kao da su izvađene iz starog obiteljskog albuma.
Ovo je dirljiva priča o djevojčici Anni koja se pomalo boji starenja, ali najviše od svega voli čitati i posjećivati knjižnicu, to mjesto puno čudesa. Zamislite, tu postoji čovjek koji uništava knjige koje nitko ne čita! Anna je šokirana i daje si u zadatak spasiti te knjige. Idealno bi bilo kad bi im pronašla čitatelje – no kako će to učiniti?
Anna nailazi i na jednu knjige bez završetka i za nju uspijeva zainteresirati prvo svoje prijatelje, pa i čitav grad. Shvatit će na kraju da čovjek dobrim dijelom sam kuje svoju sudbinu, da mu je budućnost otvorena i da nema nikakvog razloga da strahujemo od starenja.
Djeci će biti zanimljivo da ova knjiga donosi priču u priči – dijelove knjige koju Anna čita, i da svatko od nas može smišljati drugačiji kraj priča koje čita. Osim činjenice da su knjige važne i vrijedne spašavanja, ova knjiga donosi i druge divne poruke: kad čitamo, oživljavaju likovi koji nastanjuju literaturu, a osim toga, u svakoj knjizi možemo pronaći dio sebe.
VELIKA TVORNICA RIJEČI, Agnes de Lestrade & Valeria Docampo
(prev. Petra Matić, Artresor naklada, 2013.)
Velika tvornica riječi
Jezik se sastoji od riječi, svatko može birati koju će riječ izgovoriti – a znate li da postoji zemlja u kojoj se riječi trebaju kupiti i progutati da bi se mogle izgovoriti, i da tamo postoji i tvornica iz koje riječi same izlaze? O toj zemlji govori ova slikovnica. Ondje živi siromašni dječak Fileas koji je uspio kupiti samo tri riječi. Hoće li one biti dovoljne da djevojčici Silvi objasni da je voli? Ili će ga preteći mnogo bogatiji Oskar koji je mogao kupiti više riječi?
Ovo je vrlo slojevita priča, umjetnička i emotivna, i dobar primjer kako se ilustracije i narativ u slikovnici mogu odlično nadopunjavati. Dojmljive ilustracije argentinske umjetnice Valerie Docampo na nekim mjestima djeluju zlokobno (osobito naslovnica s velikom crnom mrljom koja kao da se prijeti proširiti po cijeloj stranici), no tu je i mnoštvo predivnih detalja – meni su najdraža slova u raznim oblicima i fontovima, otisnuta po kaputima, šeširima, čak i u tanjuru juhe – zabavno ih je tražiti za vrijeme čitanja.
Velika tvornica riječi poručuje nam da su emocije i iskrenost važniji od materijalnog bogatstva, ali i da ne treba riječi trošiti uzalud, jer se ponekad s malo riječi kaže više nego da se nadugo objašnjava. Djeca će naučiti izraz trice i kučine, neobične riječi trbuhozborac ili filodendron, a sigurno će ih zabaviti i kad saznaju što su kozji brabonjci.
FANTASTIČNE LETEĆE KNJIGE G. MORRISA LESSMOREA, William Joyce
(prev. Vanda Mikšić, Meandarmedia, 2012.)
Fantastične leteće knjige g. Morrisa Lessmorea
Ovo je knjiga o Morisu Lessmoreu – čovjeku koji voli riječi, priče i knjige, čak je i njegov život bio knjiga koju je, stranicu po stranicu, uredno sam pisao. Jednoga dana zapuhao je vjetar i Morris je ostao bez svojih riječi – raspršilo se sve što je dotad poznavao i morao je početi ispočetka. Završio je u knjižnici u kojoj će se ostatak života brinuti o knjigama, čuvati ih i dijeliti s drugima.
Prekrasno ilustrirana, ova slikovnica progovara o magičnosti koju nam čitanje može donijeti u svakodnevicu – o tome da se u neku knjigu možemo toliko unijeti da bismo u njoj najradije danima ostali, ali i o važnosti čuvanja knjiga. Upozorava nas da treba zapisivati vlastite priče, jer svačija je priča važna. Lijepo opisuje prolaznost života i vječnost priča koje ostaju iza nas. Sviđaju mi se i ilustracije knjiga koje lete – kao da je oživjela metafora da se s knjigom možemo otisnuti gdje god poželimo, jer svaka knjiga šapuće poziv na pustolovinu.
Dok djeca uživaju u bajkovitosti priče, odrasli u njoj mogu naći dublji filozofski smisao, razmišljati primjerice o mogućnosti da sami sebe bolje upoznamo kroz pisanje. Istovremeno, ova slikovnica nudi prilike za razgovor s djecom o nizu tema – od čitanja i knjižnica, o provođenju vremena s knjigom koje se ponekad čini kao da smo s nekim živim bićima, gotovo prijateljima, pa sve do težih tema – rastanka i smrti. Nakon čitanja (a ne prije!) djeci možete pokazati i istoimeni nagrađivani kratki film.
ULJUĐENI VUK, Becky Bloom & Pascal Biet (prev. Ivan Ott, Školska knjiga, 2003.)
Uljuđeni vuk
Jedan je vuk, nakon cijelog dana hodanja, zastao da se odmori u malom gradiću i odjednom osjetio strašnu glad koju je htio utažiti na seoskom dobru u blizini. No kad je došao na imanje, mislio je da ga oči varaju – naišao je na svinju, kravu i patku koje čitaju! Pokušao ih je preplašiti, no one su bile zabavljene svojim štivom i toliko su uživale u čitanju da se nisu dale smesti, objasnivši mu da su one uljuđene životinje i da ih pusti na miru. To ga je inspiriralo da i sam postane uljuđen – krenuo je u školu, u knjižnicu, pa u knjižaru, vježbao čitati, počeo i sam uživati u pričama, da bi se na kraju s uljuđenim životinjama upustio u avanturu života!
Ovo je jedna od mojih najdražih slikovnica. Poklonila sam je brojnoj djeci, čitala sam je po vrtićima i knjižnicama, čak je i sebi ponekad čitam. Predivna je to priča koja na jednostavan način progovara o ljubavi prema čitanju i knjigama, o prijateljstvu i zajedništvu u kojem se možemo ostvariti, o otkriću nečeg neočekivanog što nam može nadograditi osobnost, o vlastitom razvoju – naime, poruka je da se trebamo puno truditi da bismo u nečemu napredovali, a nagrada i užitak dolaze u obliku novih znanja i samorazvoja.
S djecom se može razgovarati o razlici između knjižare i knjižnice, pojasniti im što mislimo kad kažemo da se vuk zabuljio u životinje, pitati ih kako bismo rekli mali vuk (vučić), diskutirati o pojmu uljuđenosti iz naslova – to znači da je vuk pristojan, civiliziran, učen… A to su itekako poželjne osobine!
STABLO KNJIGA, Paul Czajak & Rashin Kheiriyeh (prev. Milena Benini, Planet Zoe, 2020.)
Stablo knjiga
Kralj koji je zabranio mrak
Arlo se udobno smjestio na drvo da bi čitao, ali, jao, knjiga mu je ispala ravno gradonačelniku na glavu! Ovaj se naljutio: ne voli knjige, opasne su, ne vjeruje im, jer One su kao sjeme koje poraste u ideje, a ideje se pretvore u pitanja. Zato je gradonačelnik zabranio knjige i sve je postalo tužno: knjižnice su bile prazne, u kazalištima glumci nisu imali po čemu glumiti, a bez kuharica restorani su posluživali samo suhe žitarice!
No iz jedne zakopane stranice počelo je rasti drvo knjiga koje je Arlo njegovao novim riječima, novim pričama koje su svi željeli čitati – jer riječi prerastaju u ideje, a to se pokazalo vrlo korisnim, pa kad je gradonačelnik bio ljut jer opet svi čitaju – Arlo mu je objasnio da je on to sve započeo: Kad ste poderali knjige, to je posadilo ideju.
Šarene ilustracije iranske ilustratorice Rashin Kheiriyeh su teksturom bogata kombinacija crteža i kolaža, osobito efektna u realizaciji metafore da knjige mogu rasti, izrastati poput nečeg organskog – a zaista i izrastaju u žive ideje, ljude koji ih nose sa sobom i prenose dalje u svijet.
Poput slikovnice Kralj koji je zabranio mrak (E. Haworth-Booth, prev. Anda Bukvić Pažin, Školska knjiga, 2019.), ova priča može se čitati na više razina: s jedne strane to je šarena i jednostavna slikovnica za djecu, ali to je i ozbiljna priča za odrasle – o slobodi mišljenja, o želji za uništenjem knjiga kao metafore znanja, kreativnosti i obrazovanja, o tendenciji moćnika da nas cenzuriraju. No to je na svu sreću nemoguće, jer, kao što nam obje priče pokazuju – sloboda i mišljenje su žilavi i uvijek nekako pronađu put.