Kog nacrtam bude živ - izložba Margarete Peršić
Održava se
17.10.-14.11.2017.
17.10.-14.11.2017.
![](/img/articleModule/image/h09min5bui8t25puz7bg7tlrjj3.jpg)
Otvorenje izložbe Margarete Peršić "Kog nacrtam bude živ" održat će se u sklopu programa predstavljanja hrvatskih ilustratora, u utorak 17. listopada u 19 sati u Galeriji Kupola Gradske knjižnice u Zagrebu (Starčevićev trg 6).
Izložbu će otvoriti Margarete Peršić i Isabella Mauro.
Izložba je otvorena i može se razgledati do 14. studenoga 2017.
Kog nacrtam bude živ
![](/img/articleModule/image/zzcgj17a624etfn1dgexz7nqthl.jpg)
Priče postaju žive samo ako ih netko nekome ispriča, ili ih pročita pa se likovi, boje, mirisi, događaji ispred nas kao stvore. Priče su sastavljene od riječi, a riječi od slova. Postoje majstori riječi i postoje majstori slova. To su oni ljudi koji pišući slikaju. Ima i onih koji govoreći slikaju, a i onih koji svojim plesom oslikavaju novi prostor. Nekada to čine neki ljudi što s ljubavlju ručak kuhaju i oni neki što grabljaju lišće tako uredno i predano da sami budu u jesenju sliku utisnuti.
Ima i onih mršavih s točkastim leptir-mašnama, s glavama u oblacima, okruglih, kuglastih, usporenih, oko kojih se i samo vrijeme usporava… I virtuoznih nosača povrća, petkom na Trešnjevačkom i čovjeka s ribom – uvijek za mene svježom!
Postoji i djevojčica, nježna, razigrana kao jutarnja lastavica, u rozoj haljinici, pokraj mora i s morem u očima – pitanja poklanja, čudi dupine svojim osmjesima.
![](/img/articleModule/image/ld44p7ucyd31hplwdlls3guzgf9.jpg)
Ima, ima ih i grbavih i onih starih staraca kojima je u očima još samo toplina s razumijevanjem. I muškaraca nalik kokotima, žena-mačaka, raznih luckastih stvorova, ljudi-lisica, vukova, djece mjehuraste, vedrinom obasute.
Svi oni (takvi, nekakvi) kroz mene prolaze, upisuju svoje geste, izraze, hiperbole, parabole, ostavljaju zareze i tri točkice. Primiču se prije mog sna dok mi pletu pokrivač od priča. Širom uši raširim, slušam i šutim. Ne trepćem, skoro pa i ne dišem. Da priču ne otjeram! I tako budem osluhnuta, tiha, dok me priča ne preplavi. Ponekad me i požuti, pocrveni, pozeleni, a ponekad me samo poravna, uspava.
Zatim još tiše, u kućnim čarapama, sjedam za stol (onim pokrivačem zaogrnuta) biram boju po srcu i crtam i dišem. Ponovno crtajući dišem! I šuteći razgovaram u crtama i crticama, s tim prodavačima šešira, sakupljačima kišnih leptira, mjesečarima, sunčičarima što s nestrpljenjem u redu čekaju da se na papiru pojave i oboje prijateljskom rukom umjetnika. (Margareta Peršić)
![](/img/articleModule/image/p8ju7ws1viunyxrxds784l6vjhb.jpg)
Margareta Peršić je rođena u Zagrebu 1976. godine. Pozavršavala je neke škole, onu životnu još teše. Izrađuje lutke i male im haljinice, boja slike i slikovnice, pripovijeda priče i bajke i u jednoj od njih pere posuđe. Članica je HSZU-a i ULUPUH-a i slobodna skoro, baš kao ptica!