Koliko se u hrvatskim knjižarama sanjaju knjige?
U posljednje vrijeme pohodio sam nekoliko obljetničarskih koncerata domaćih rock bendova (Renato Metessi & Zvijezde, Električni orgazam, Goran Bare & Majke...) pa kad smo već kod obljetnica, nama ljubiteljima knjige trebao bi nešto značiti i 30. rođendan pulske manifestacije Sa(n)jam knjige u Istri koju ste do pred koji dan imali priliku posjetiti.
Često pokušavam objasniti zašto bi nam knjižare trebale biti važne. U zemljama s uređenijim knjižnim tržištem, pa i stabilnijom i brojnijom čitateljskom publikom, koja osim što čita i svojski kupuje knjige, kroz knjižarsku mrežu, naročito onu koju čine manje neovisne knjižare (kvartovske, specijalizirane...) događa se veliki broj predstavljanja knjiga, susreta čitatelja s autorima, potpisivanja knjiga, a nerijetko i razgovori u kojima se progovara o različitim temama, pa čak i o razvoju knjižne branše i slično. Na žalost, u Hrvatskoj se u prostorima knjižara svega toga događa premalo (a niti su im izlozi bajni!), a promotivnu ulogu knjižara gotovo u cijelosti su preuzele knjižnice. Naravno, posjetiteljima neke književne promocije nije presudno tko je organizator (iako mjesto nije nebitno) već što se organizira, kakav je program, tko gostuje itd.
Kada sam ove godine radio intervju s Magdalenom Vodopijom o njezinim počecima u maloj pulskoj knjižari Castropola , pa kasnije o Magdinoj ulozi u pokretanju manifestacije "Sa(n)jam knjige u Istri", njezin odgovor na pitanje je li "Sa(n)jam knjige" isprva bio kao neka ekstenzija knjižare ili se razvijao kao potpuno neovisna priča, glasio je ovako: "Sajam je izrastao iz knjižare, što se i danas osjeća po načinu izlaganja knjiga. Kasnije smo osnovali udrugu Sa(n)jam knjige u Istri, u kojoj smo okupili sve naše suradnike. Iako Sajam sad vodi Udruga, mi nikada potpuno nismo izašli iz knjižare. I danas prodajni dio Sajma vode knjižari Kluba – knjižare/antikvarijata Giardini 2."
Teško mi je zamisliti da bi jedan takav sajam, u takvim gabaritima, u to vrijeme mogao idejno izaći iz radionice neke nakladničke kuće, jer knjižarske i nakladničke vizije, koliko god se u nekim segmentima preklapale, u nekim bitnim aspektima su i različite, i dobro je da je tako, jer time dobivamo na raznolikosti književnih manifestacija. Danas možemo reći da su neke kasnije a danas vrlo značajne manifestacije u Hrvatskoj štošta mogle preuzeti od programskog i organizacijskog iskustva "Sa(n)jam knjige" (u prvom redu Frakturin "Festival svjetske književnosti", V.B.Z.-ov "Vrisak" ili u velikoj mjeri s Nakladom Ljevak povezan "Zagreb Book Festival"), a kroz godine su se njihova suradnja i programsko prožimanje sve više razvijali.
Na žalost, u Hrvatskoj je premalo knjižara koje se posvećuju i tom važnom promotivno-kulturološkom aspektu knjižarske djelatnosti, premalo se književnog života osim samog čina prodaje događa u knjižarama, kao što je i premalo knjižara koje se svojim aktivnostima npr. javljaju na natječaj Ministarstva kulture i medija za organiziranje promocija ili tribina u knjižarama. Stoga ne čudi da je jedan od fokusa nedavnog natječaja MKM-a za razvoj publike u kulturi upravo na narodnim knjižnicama u kojima se želi pospješiti promocije i poticanje čitanja vrijednih knjiga pribavljenih kroz Program otkupa knjiga. Nezadovoljni interesom knjižara u MKM-u su se okrenuli prema knjižnicama koje žele dodatno potaknuti na organiziranje još većeg broja programa, što bi trebalo povećati interes za pojedine knjige i autore.
Vjerojatno će to inicirati i brojnije posudbe, ali u smislu prodaje predstavljenih knjiga (osim na samoj promociji ako je dogovorena s nakladnikom) ipak su primjerenije mjesto knjižare, no kao što već rekoh – premalo ih se u Hrvatskoj odlučuje na takve promotivne aktivnosti. Razlozi tome su višestruki, ne samo (malo)brojnost angažiranih knjižara već i zapuštenost knjižarske mreže koja je, bez obzira tko stoji iza knjižare, izdavač ili neovisni knjižar, prepuštena samoj sebi.
Rijetki i nedorečeni modeli potpora knjižarstvu ne potiču uravnoteženiji razvoj knjižarstva u Hrvatskoj koji bi balansirao između tržišne učinkovitosti knjižara (prodajni rezultati) i kulturološke uloge koju bi barem neke knjižare trebale imati.
* Ovaj članak je dorađena autorova kolumna prvotno objavljena u prilogu za knjigu BestBook tjednika Express.