Simo Mraović : Bajke za plažu
Simo Mraović više je nego aktivan književni i kulturni trudbenik. Gotovo sam sigurna da bi ga na nekakvom testu informiranosti u velikom broju zaokružili kao pjesnika, prozaika, kolumnista i voditelja posjećenog talk showa «Kava i kolači» u zagrebačkoj knjižnici Bogdan Ogrizović, gotovo kao neku vrstu, inače mrskog mi pojma - brand. Svoju prepoznatljivost, sigurno, može zahvaliti tome što se kao kolumnist pojavljuje u medijima kao što su «Cosmopolitan» ili internet portal T-com, u čemu je razvio više nego prepoznatljiv stil, a nešto manje opusu koji čini sedam pjesničkih zbirki i roman «Konstantin Bogobojazni», no što ćemo, takva su vremena.
Iako oduvijek piše i priče, «Bajke za plažu» njegova su prva cjelovita zbirka u kojoj se našlo šezdeset priča, od kojih dio pripada hibridnom žanru na rubovima fictiona i factiona, odnosno kolumnistici (nedavno je objavio i «čistu» kolumnističku knjigu «Varaj me nježno»), a drugi dio «pravim» pričama. Sve eventualne pohvale i pritužbe o takvome izboru idu na adresu Barbare Matejčić koja je odabrala i priredila priče za knjigu.
Nova Mraovićeva knjiga već naslovom, koji zvuči kao dobra dosjetka, zapravo daju do znanja o čemu se ovdje radi. Ono «za plažu» odnosi se na ležernost i lakoću pripovijedanja većinom duhovitih priča u kojima nema puno filozofije; stvari se odvijaju brzo, gotovo u nekakvoj inačici pribilježenih slika stvarnosti, stil je jednostavan, teme i jezik urbani pa plaža doista jest, bez ikakvih podcjenjivačkih namjera, jedna od posve solidnih lokacija za čitanje, iako ne i jedina.
Bajke iz naslova, pak, ne treba shvatiti u klasičnom smislu riječi. Iako mnoge od priča započinju uvodnom konstrukcijom «jednom davno», relativizacija toga žanra događa se već drugim dijelom iste rečenice – «prije nekoliko dana». Mraović pronalazi one trenutke urbane svakodnevice u kojima ponekad zasjaji zrnce bajovitosti, dogode se neke neobične stvari (kao, recimo, beba pronađena pred vratima stana ili ljubavnice koje namješta supruga), a potom se ponovo sve vraća u normalu.
Fiction/faction prozni tekstovi u ovoj knjizi, čija je nakana primarno kolumnistička, iako prepuni stvarnih događaja i likova (kao što su susreti pisaca, Berlinski filmski festival, umjetničke provokacije u kazalištu i performansima ili pak grudi Blanke Vlašić) uvijek barem malkice zalutaju u literarizaciju, pa iako pisane za novine ne odudaraju previše od ostalog ovdje ukoričenog materijala.
Mraović je duhoviti fenomenolog zavođenja, koji će pomno pribilježiti tipologiju ženskih stopala, problematizirati feromon, ponuditi rješenje formule za sretnu i bogatu udaju ili demistificirati predrasude o plavušama, ali s druge strane i vrlo ozbiljno kritičan prema položaju kulture u medijima, statusu gay pojedinaca u našem društvu ili fenomenu narodnjaka. Ipak, one «čiste» priče, koje smo ranije imali priliku čitati u časopisima i raznim izborima ipak su noseći dio ove knjige.
Mraović je, kako smo to od njega navikli, posve nepretenciozan, ležeran i duhovit, sklon demistificiranju baš svega, pa i vlastite pripovjedačke pozicije za koju ponekad zapiše jednostavno «nisam dovoljno vješt da bih vam to opisao». Ima u «Bajkama za plažu», dakako, i meandriranja u kvaliteti, no prije svega pregršt suvremenih urbanih tema iz vizure neimenovanog «čovječuljka» kojeg zanimaju ljubav, seks, komadi i nogomet, ali vrlo ozbiljne teme. Mraovićeve su književne namjere i zabavljačke, što nimalo ne krije i u tome je doista rijetko pošten i nesklon bilo kakvom afektiranju.